Čovjek pokazuje najveći interes prema ovim pčelinjim proizvodima: medu, pčelinjem vosku, matičnoj mliječi, pčelinjem otrovu, propolisu i peludu (ponegdje se rabe i ličinke (larve) pčela kao značajan izvor proteina). Svi oni imaju ljekovita svojstva, a liječenje pčelinjim proizvodima naziva se apiterapija.Med - a spoon a day, keeps doctor away (svaki dan jednu žlicu i ne morate k liječniku)

*što je uopće med?
Med je slatka tvar koju pčele najčešće izgrađuju tako da skupljaju nektar ili medljiku (proizvod biljnih uši koje se hrane nektarom, biljni sok), no ima i drugih izvora (zrelo napuknuto voće, grožđe u jesen), obogate ih tvarima svoga tijela, prerade i odlažu u stanice saća da sazrije.
*načini dobivanja
Med se može dobiti vrcanjem, cijeđenjem i gnječenjem. Iz košnice s pokretnim saćem dobiva se vrcani med, a iz košnice s nepokretnim saćem cijeđeni ako se saće stavi u sito nad posudu te med curi iz saća ili muljani ako se saće izgnječi nakon čega se osim meda cijedi i matična mliječ i zrnaca peluda (muljani je med zato znatno kvalitetniji od prethodna dva iako je mutan i neugodna okusa).
*građa (koja je odgovorna za ljekovitost)
Nb! Prirodni pčelinji med je složena smjesa različitih tvari čiji kemijski sastav nije u potpunosti poznat pa ga zbog toga nije moguće sintetizirati.
Sastav meda ovisi o vrsti nektara ili medljike, godišnjem dobu itd. Med sadrži: vodu (16 - 20%), invertni šećer (smjesa grožđanog i voćnog šećera) (70 - 75%), druge ugljikohidrate, anorganske kiseline, druge organske tvari (organske kiseline, aminokiseline, bjelančevine, više alkohole, inulin, hormone), derivate klorofila, flavonoide - biljne boje, enzime, mineralne tvari (si, al, fe, ca, mg…), vitamine (u vrlo malim količinama, nedovoljnim za potrebe ljudskog organizma), zrnca peluda i dr. Zbog toga je biološki posebno vrijedna namirnica.
*karakteristike
Glavnu karakteristiku medu daje šećer (med je sladak), zatim voda (med je tekućina), a oni sastavni dijelovi koji se nalaze u malim količinama odgovorni su za razlike između raznih vrsta meda. Te su razlike boja meda, aroma i ukus.
*svojstva
Med je gust, ljepljiv, sladak, tekući ili kristaliziran. Boja meda je vezana okusom i aromom (svjetložut, tamnožut, smeđast). Med je higroskopičan, što znači da upija vlagu. Pravilno uskladišten med (suha, prozračna, čista prostorija, temperatura oko 5°c, bez stranih mirisa, dobro zatvorene staklenke) može se jako dugo čuvati (prema arheološkim nalazima i više od 3300 godina).

Prirodni pčelinji med kristalizira, neke vrste nakon nekoliko dana, neke nakon mnogo mjeseci.
*falsificirani, patvoreni med
Med je skuplji od šećera, a tu činjenicu iskorištavaju neki pčelari koji med patvore. Prvi i najprimitivniji način patvorenja meda je da se obični šećer (ili glukoza ili invertni šećer) otopi pomoću vode u gusti sirup i pomiješa s prirodnim medom. Time se poveća količina meda i šećer proda po višoj cijeni. Drugi način izvodi se uz pomoć pčela. Neki pčelari pčele obilno prihranjuju šećernim sirupom (to treba razlikovati od zimskog prihranjivanja pčela šećernim sirupom). Pčele obrade taj sirup i pretvaraju ga u med koji odlažu u saće te ga pčelar izvrca. Iako to jest proizvod pčela, to nije pravi med jer u njemu nema ništa drugo osim šećera (a pravi med se ne sastoji samo od šećera). Naravno, patvoreni medovi mogu se otkriti, raspoznati.
*kvarenje meda - vrenje
Med je sredina koja zbog svojih fizičko-kemijskih svojstava onemogućava rast i razmnožavanje mikroorganizama. Tako se pri visokoj koncentraciji šećera mikroorganizmi ne razmnožavaju. Očito je da su količina vode i šećera u medu obrnuto proporcionalne veličine, tj. Što ima više šećera, manje je vode, a što ima manje šećera, više je vode. Mikroorganizmima, od kojih neki uzrokuju vrenje meda (šećer iz meda, pod utjecajem nekih mikroorganizama, raspada se na ugljikov(iv) oksid i alkohol, zatim co2 ishlapi, a alkohol se dalje, pod utjecajem drugih mikroorganizama, raspada na octenu kiselinu i vodu; tako se med pokvari i postane kiseo), pogoduje druga mogućnost - manje šećera, a više vode. Za vrenje je, dakle, važan postotak vode u medu i zato med ne bi smio imati više od 20% vode. Prilikom kristalizacije med također može vreti, pa i ako zadovoljava sve uvjete. Grožđani šećer sa sobom u kristale povlači tek mali dio vode, a u nekristaliziranom dijelu meda se poveća postotak vode što pogoduje razvoju mikroorganizama koji uzrokuju vrenje. Nije dobro držati med u vlažnim prostorijama jer je med higroskopičan (upija vlagu iz zraka u sebe) te time pogoduje razvoju mikroorganizama koji uzrokuju vrenje. Osim postotka vlage, za vrenje je bitna i temperatura. Nijedan med neće vreti na temperaturi ispod 10°c ili iznad 27°c.
Vrenje može biti i korisno ako se od meda žele proizvesti alkoholna pića (medeno vino, medovina i rakija) ili ocat.
*ljekovitost
Med je lako probavljiv te ima visoku energetsku vrijednost (100 gr = cca 300 kal), ali i hranjivu. Zbog toga je glavni prirodni zaslađivač i uvijek mu treba dati prednost pred običnim bijelim šećerom (saharoza) koji, osim energetske vrijednosti, ne sadrži nikakve druge tvari (postoji narodna izreka koja kaže sladite se medom, a ne šećerom). Preporučuje se ženama za vrijeme trudnoće, dojiljama (sprječava nastanak bolesti, anemije, zatvor i napuhnutost, poboljšava iskorištenje kalcija iz hrane), djeci svake dobi (povoljno utječe na rast, antirahitično i antianemično djelovanje, poboljšava apetit, smiruje, poboljšava iskorištenje kalcija iz hrane), odraslima (za održanje fizičke kondicije i zdravlja organizma), starijim ljudima (obogaćuje dnevnu prehranu, potiče probavu, brzo okrijepi i vraća snagu klonulom organizmu), sportašima, kod fizičkog i intelektualnog rada, svakodnevnih stresnih situacija (zbog energije).
Med djeluje protiv štetnih (patogenih) mikroba (bakterija, virusa, gljivica), tj. Ima antimikrobno djelovanje (mnogi znanstvenici koji su proučavali antimikrobno djelovanje slažu se da su za antimikrobno djelovanje odgovorni vodikov peroksid (h2o2) te neperoksidne sastavnice biljnog podrijetla, djelomično još nepoznate; te su tvari osjetljive na dnevno svjetlo pa bi med trebalo čuvati na tamnom mjestu, u staklenkama od tamnog stakla). Uz to je utvrđeno da pčelinji med omekšava kožu, jača je, obogaćujući glikogenom mišićni sloj ispod nje, apsorbira gnoj i čisti ranu, pomaže zacjeljivanju rane, smanjuje bol. Zbog toga se primjenjuje kod kroničnih upala genitalnih organa žene te u liječenju različitih vrsta rana (opekotine, tropski čir, dekubitalne rane…). Medu se pripisuje i umjereni antitumorski učinak.
bolesnici mogu med uzimati istovremeno s lijekovima. Dapače, vrijednost meda je i u tome što se mnoge djelotvorne tvari (lijekovi, vitamini, hormoni), konzumirane zajedno s medom, bolje iskorištavaju u ljudskom organizmu.
Med je koristan za zdravo, ali i za bolesno srce (prirodna pogonska tvar). Zato se primjenjuje za bolesti srca i krvnih žila (angina pectoris, aritmija, visoki krvni tlak…). Srčani bolesnici ne smiju uzimati lipov med.
Med se primjenjuje i u liječenju bolesti probavnih organa (gastritis, čir na želucu i dvanaesniku, upala sluznice usta, zubnog mesa, protiv zatvora…).
Med je dijuretik (pospješuje izlučivanje mokraće) pa se upotrebljava u bolestima mokraćnih putova. Već je hipokrat (glasoviti grčki liječnik i medicinski pisac iz iv. St. Pr. Kr.) Preporučivao 2/3 kozjeg mlijeka i 1/3 meda kao izvanredan dijuretik.
Med pomaže kod stresnih situacija, djeluje kod nervoze, razdražljivosti i nesanice.
Med treba upotrebljavati kod akutnih infekcija s povišenom i visokom temperaturom (prehlada, gripa, upala pluća, bronha i grla).
Med je koristan i kod bolesti respiratornog sustava (kronični bronhitis, faringitis, sinuitis…).
*kontraindikacije
Med ne smiju upotrebljavati osobe preosjetljive na pčelinje proizvode, dijabetičari (osim u lakšim slučajevima), osobe koje boluju od nekih bolesti gušterače i bolesti kod kojih se moraju ograničiti ugljikohidrati u dnevnoj prehrani. Roditelji ne smiju davati med djeci mlađoj od godine dana jer med može sadržavati bakterijske spore koje mogu uzrokovati infantilni botulizam.
Vosak
*što je vosak?
Vosak je proizvod osam voskovnih žlijezda pčela radilica u starosti od 12 do 18 dana (no prema potrebi, mogu pčele izlučivati vosak i u kasnijoj dobi). Izlučuje se u obliku finih ljuščica. Vosak je žut, u svim nijansama, od svjetložute do tamnožute. Pčele ga upotrebljavaju kao građevinski materijal za gradnju saća, ali i za pokrivanje stanica saća u kojima se nalazi leglo i u kojima je smješten med i pelud. Da bi pčele mogle proizvoditi vosak, osim spomenute starosti potrebna im je stalna temperatura od oko 30°c, obilje hrane i slobodni prostor.
*građa
Sastoji se od masnih kiselina, različitih estera, viših alkohola, ugljikohidrata visoke molekularne težine, flavona, mineralnih tvari, boja, vitamina a i dr.
*vrste
Postoji žuti (cera flava) i bijeli vosak (cera alba). Bijeli se dobiva iz žutog, i to izbjeljivanjem na suncu ili kemijski.
*uporaba
Potreba za voskom je velika (koristi se za 2200 različitih proizvoda), no on ipak nema onu vrijednost koju je imao u prošlosti.
Danas se žuti vosak upotrebljava u industriji (tekstilna, prehrambena, kožarska, kemijska, elektroindustrija), a bijeli se primjenjuje u medicini, farmaciji, kozmetici (maske, melemi, masti, pomade, depilacijska sredstva) i stomatologiji. U stvari, vosak se najviše upotrebljava u pčelarstvu, u proizvodnji satnih osnova.
Prije se vosak najviše upotrebljavao pri pravljenju svijeća voštanica.
*krivotvorenje
Pri pripremi proizvoda pažnju treba posvetiti da vosak bude prirodni jer ga se može patvoriti parafinom, stearinom, kalofonijem, lojem i dr. Laboratorijska analiza uvijek može razlučiti pravi od umjetnog.

Matična mliječ
*što je to?
Matična mliječ je za pčele što i za dojenče majčino mlijeko. Služi kao hrana mlađem leglu, matici i trutovima. To je visokovrijedan hranjivi sok, bijele do bljedožućkaste boje, gust poput vrhnja, karakterističnog mirisa i kiselkastog, malo ljutog okusa (ph 3.5 - 4.5). Mliječ je izlučevina mliječne (ždrijelne) žlijezde, a proizvode je mlade pčele radilice starosti 6 do 10 dana.
*građa
Matična mliječ sadrži: vodu 60 - 70%, bjelančevine 10 - 18%, šećere 9 - 15% (glukoza, fruktoza, neznatne količine riboze, maltoze, izomaltoze…), lipidi 1.5 - 7%, anorganske tvari 0.7 - 1.5% (k, ca, na, mg, cu, fe, mn…), vitamine (naročito vitamini b-kompleksa, zatim d, e, a, c), enzime, hormone, organske kiseline i aminokiseline i dr.
*čuvanje
Matična mliječ je vrlo osjetljiva tvar. Štete joj vlaga, toplina, svjetlost i kemijska sredstva, a na zraku se suši i postaje tamnije boje - žuta i ljepljiva. Najsigurnije se čuva liofilizacijom. To je postupak kojim se mliječi pri niskoj temperaturi od -60 c vakuumom oduzima voda i time se pretvori u prašak.
*ljekovitost
U narodnoj medicini primjenjuje se u kombinaciji s propolisom, peludnom i medom (može i kao živežna namirnica), a samostalno u medicini i kozmetici.
Matična mliječ ima antimikrobna i baktericidna svojstva.
Što se tiče protutumorskog učinka, matična mliječ pokazala se učinkovita u spororastućim tumorima, ali ne i u brzorastućim tumorima.
Mliječ djeluje na viruse gripe, ubrzava razmjenu tvari, pojačava energiju i izdržljivosti, povećava otpornost na stres i bolesti, pomaže u održavanju i jačanju kose, kožnog tonusa i noktiju, pomaže u regeneraciji stanica i tkiva, smanjuje razinu kolesterola, ima pozitivni učinak na krvožilni sustav, stabilizira krvni tlak, poboljšava memoriju, ima pozitivni učinak na artritis, anemiju, mišićnu distrofiju, parkinsonovu bolest, pomaže kod impotencije i frigidnosti…
Pčelinji otrov (apitoksin) - otrov ili lijek
*što je to?
Pčelinji otrov je obrambeni proizvod metabolizma pčele, tj. Otrovne žlijezde koja je u funkciji do 20. Dana starosti pčele te se pojavljuje samo kod matica i radilica. Pčelinji otrov je bezbojna, gusta tekućina, izrazito jakog mirisa i gorkog okusa. Kisele je reakcije, a na zraku se brzo stvrdne (u takvom stanju otrov gubi svoja svojstva kroz duži vremenski period). Otrov je najotrovniji u proljeće, a količina otrova se kreće od 0.2 do 0.5 mg. Iako se radi o maloj količini otrova, samo jedan ubod može biti smrtonosan za kukca, a samo nekoliko za male, pokusne životinje, druge životinje ili čovjeka. Zato se pčelinji otrov smatra jakim otrovom.
*građa
Pčelinji otrov sadrži: bjelančevine, enzime, kiseline, eterična ulja, elemente u obliku spojeva, fosfolipazu a koja razgrađuje eritrocite, itd. Glavna otrovna tvar je bjelančevina melitin.
*dobivanje pčelinjeg otrova
Treba uzeti pčelu i pritisnuti je na staklo da ona ubode staklo. Tada ispusti otrov iz žalca, a pri tome sačuva žalac i ne strada. Moderniji način dobivanja pčelinjeg otrova je podražavanjem pčela električnom strujom, pri čemu one puštaju otrov i ostaju neozlijeđene.
*ljekovitost
Pri uporabi pčelinjeg otrova kao mogućeg lijeka potreban je oprez.
Pčelinji otrov utječe na smanjenje boli, sniženje krvnog tlaka, smanjenje kolesterola u krvi, povećanje radne sposobnosti, štiti od zaraznih bolesti itd. Primjenjuje se s akupunkturom, u liječenju reumatskih bolesti, upala zglobova, raznih neuralgija, nekih akutnih upala krvnih žila itd. Može se primjenjivati u injekcijama ili u obliku masti, melema i sl.
Pčelinji otrov stimulira izlučivanje kortizona u organizmu te posebno utječe na tijek reumatske bolesti. Enzimi iz pčelinjeg otrova utječu na propusnost kapilara, što poboljšava prokrvljenost tkiva i pokretljivost zglobova.
Iako je ogroman broj onih kojima pčelinji ubod donosi dragocjenu korist pri liječenju mnogih bolesti (ljekovito djelovanje), postoji, doduše, manji broj osoba kojima pčelin ubod ne donosi previše sreće (nepovoljno, opasno djelovanje).
Nakon uboda pčele lokalno se javlja intenzivna bol, crvenilo, otok i papula (bubuljica) s bijelim središtem (blagi oblik) ili prošireno crvenilo, proširena oteklina i proširena urtikarija (jači oblik). Kod preosjetljivih osoba mogu se pojaviti i opći simptomi (opća reakcija), kao zimica i temperatura, glavobolja, vrtoglavica, otok, mučnina i urtikarija (kod takvih osoba i jedan ubod u veću krvnu žilu može završiti smrtno). Nakon pčelinjeg uboda anafilaktičke reakcije mogu biti vrlo brze i žestoke. Prvo nastupa anafilaktički šok, paraliza disanja i smrt ako se odmah ne pristupi terapijom adrenalinom, hidrokortizonom i antihistaminskim sredstvima.
*prva pomoć
1. Preosjetljive osobe ne bi trebale posjećivati pčelinjake.
2. Nakon uboda brzo treba izvući žalac (kako bi što manja količina otrova ušla u ranu). Kada je žalac izvučen, na mjesto uboda treba staviti hladan predmet (led, kamen, metal).
3. Bilo bi dobro da svaki pčelar za teške slučajeve ima pribor za pružanje prve pomoći (adrenalin, kalcij, antihistaminici, kortizonska mast).
Propolis
*što je to?
Propolis je smolasta tvar koju pčele skupljaju s biljaka. Tamnozelene je do smeđocrvene boje te mirisa karakterističnog s obzirom na biljke od kojih potječe. Pčele propolis upotrebljavaju za premazivanje unutrašnjosti košnica (bolje očuvanje topline zimi), tankim slojem prekrivaju pelud u stanicama saća, služi im za sprječavanje zaraza u košnici i balzamiranje nepoželjnih pridošlica.
*građa
Propolis sadrži: smole i smolama slične tvari (pčele dodaju izlučevine slinskih žlijezda), balzame, vosak, pelud, eterična ulja, ˝biljne hormone˝, flavone i flavonoide, organske kiseline, aldehide (vanilin) i dr.
*ljekovitost
Propolis se upotrebljava sam u alkoholnoj ili vodenoj otopini, najčešće s medom, ali i s drugim pčelinjim proizvodima pa i s peludom, ili u smjesama s ekstraktima ljekovitog bilja. Alkoholne i vodene otopine djeluju antivirusno, antibakterijski, antigljivično te lagano anestetički. S medom i drugim pčelinjim proizvodima upotrebljava se za jačanje imunobiološkog sustava organizma jer djeluje kao biostimulator, tj. Aktivira i stimulira specifična antitijela. Pospješuje zacjeljenje rana, ogrebotina, žuljeva, opekotina. Izvrsno je sredstvo za jačanje i liječenje zubnog mesa. Propolis djeluje na viruse gripe i herpesa.
Upotrebljava se i za lakiranje drvenih predmeta (npr. Glazbenih instrumenata).
Pelud ili cvjetni prah
*što je to?
Pelud je cvjetni prah odnosno muške stanice prašnika cvjetova. Pelud nije direktni proizvod pčela, ali ga pčele skupljaju, odlažu u stanice saća, prešaju uz dodatak sline i meda te se on, zaštićen od prodora zraka i kvarenja, kemijski obrađuje i tako doradom postaje pčelinji proizvod.
*građa
Pelud sadrži: bjelančevine, slobodne aminokiseline, masti, ugljikohidrate (šećere i škrob), enzime, eterična ulja, hormone i tvari hormonima sličnog djelovanja, vitamine, mineralne tvari i soli organogenih i drugih elemenata (na, k, mg, zn, cu, pb, fe…). Zbog svog sastava ima izuzetne osobine.
*ljekovitost
Smjesa peluda i meda povoljno utječe na probavu i metabolizam. Preporučuje se rekonvalescentima, starijim osobama za normalizaciju rada crijeva, nervoznim i premorenim osobama, osobama s bolestima želuca i dvanaesterca itd. Ublažuje apstinencijski sindrom kod liječenih alkoholičara i olakšava umni rad.
*rok valjanosti
Treba ga konzumirati svježeg jer mu se nakon tri mjeseca vrijednost smanjuje 20 - 30%, a nakon dvije godine je beskoristan.