Vjerojatno ste se do sad već zapitali kolika je u stvari vjerojatnost da će grom pogoditi određenu zgradu ili neki drugi objekt. Može li se to ikako izračunati?
O tome bi svakako trebalo voditi računa prilikom projektiranja njegove gromobranske instalacije.
Prvi korak pri nalaženju te vjrojatnosti bi bio da ustanovimo koliko puta godišnje grom udari na nekom području, recimo na km2. To u prošlosti i nije bilo tako jednostavno ustanoviti jer o tome nisu postojali adekvatni podaci niti službe koje bi se tim bavile. Zato se krenulo od podatka o prosječnom broju grmljavinskih dana u godini za neko područje što je standardni meteorološki podatak. Na osnovu toga podatka izrađene su izokerauničke karte na kojima su linjama spojena mjesta koja imaju isti prosječni broj grmljavinskih dana godišnje.

Takve karte izrađuju se za različita područja a na izokerauničkoj karti svijeta vidimo da područja oko ekvatora uglavnom imaju veliki broj grmljavinskih dana, dok na dalekom sjeveru i jugu gotovo da uopće nema grmljavine.


Znanstvenici su predložili nekoliko izraza koji uz poznatu izokerauničku razinu daju prosječan broj udara groma na 1 kvadratni kilometar godišnje. Jedan od njih je:

U formuli Ns znači očekivani broj udara na kvadratni kilometar godišnje, Ni je izokeraunička razina (broj grmljavinskih dana godišnje), a alfa je geografska širina mjesta. Vidi se da se rezultati mogu kretati u širokom rasponu i više mogu služiti kao orjentacija nego što predstavljaju empirijski podatak. Danas u nekim razvijenim zemljama postoje uređaji koji na principu promjene električnog polja bilježe udare groma na nekom području. Mreže takvih uređaja daju preciznije podatke o broju udara na nekom području godišnje.

Da bismo dobili vjerojatnost pogotka u neki objekt treba nam još i podatak o površini na zemlji na kojoj će taj privući gromove. Taj podatak se dobije iz geometrije samog objekta. Kako?
Zamislimo model samog objekta. Zamislimo i kuglu čiji radijus odgovara poslijednjem probojnom razmaku za prosječnu struju groma na tom području. Ako kotrljamo kuglu uokolo tog objekta tako da ga ona dodiruje i bilježimo mjesta na kojima kugla dotiče zemlju tada smo ocrtali traženu površinu.
Kada znamo prosječan broj udara groma godišnje na 1km2 (NS)i imamo traženu površinu (A) tada podjelimo NS sa A i dobili smo prosječan broj udara u objekt godišnje.