Pri udaru groma u neki vodič dalekovoda nastaju putni valovi. To znači da se struja groma podijeli na dvije otprilike jednake struje od kojih svaka krene pogođenim vodičem na jednu stranu. Te struje koje se dalje šire vodičem imaju oblik vala u kojem vrlo brzo postignu maksimalnu (vršnu) vrijednost, dok puno više vremena treba da vrijednost struje opadne na nulu.

Putni valovi putuju vodom brzinom svijetlosti (300000 km/s). Zbog otpora voda oni ipak ne ostaju jednake veličine nego se smanjuju s vremenom odnosno s prevaljenim putem. Isto tako strmina putnog vala se smanjuje s vremenom odnosno s prevaljenim putem.
Ta se činjenica objašnjava povećanjem otpora vodiča za veće struje i napone (fenomen korone). Dio vala u kojem su struja i napon relativno mali kreće se normalno brzinom svjetlosti kojom se inače kreću elektromagnetski valovi. Međutim onaj dio vala u kojem su struja i napon veći usporava korona. Zbog toga taj dio vala počne zaostajati i na taj način ublažavati stminu putnog vala.

Kada putni val dođe do čvorišta vodova on se podjeli na više manjih valova koji nastavljaju svoj put svakom od tih grana. Koliki dio će otići u koju granu ovisi o ukupnom otporu u toj grani. Što je manji otpor neke grane, u nju će otići veći dio vala.
Ta pojava nam ide na ruku pri širenju putnog vala kroz zaštitno uže. Uže je uzemljeno na svakom stupu te se dio strujnog vala tu odvede u zemlju.

Glavna opasnost za dalekovod dolazi od mogućnosti da se na vodiču zbog prolaska putnog vala pojavi veliki napon. Taj napon može uzrokovati pojavu preskoka i električnog luka od vodiča prema uzemljenoj konstrukciji stupa. Ta opasnost će biti veća, što je veća promjena struje u jedinici vremena (di/dt), odnosno što je veća strmina putnog vala. Nezgodno je to što će elekrtični luk opstati i nakon prolaska putnog vala, jer ce ga održavati nazivni napon vodiča. Ako takav luk potraje duže on može trajno oštetiti izolatore na dalekovodu i dovesti do iskapčanja voda na duže vrijeme.