|
|
[Gromovi i politika]
[Kako
dozvati ili otjerati grom?]
U antičkim vremenima ljudi su često nastojali protumačiti raspoloženje
i volju bogova pomoću raznih prirodnih pojava kojima bi davali posebno
značenje. Iako je dio tih vjerovanja nestao, nešto se ipak zadržalo i
do današnjih dana, ponekad kao običaj i tradicija, ali ponekad i kao vjerovanje.
U starom Rimu članovi Augurovog zbora nastojali
su procijeniti volju bogova tako što su promatrali južno nebo tražeći
munje, ptice i zvijezde padalice. Dobar znak bi bio kad bi zabilježili
munju koja se širila s lijeva na desno. Udarac groma s desna na lijevo
bio je znak da Jupiter ne odobrava aktualne političke događaje. Što više,
kad god su članovi tog zbora prijavili pojavu groma, upravitelji Rima
su trebali otkazati sve javne skupove za slijedeći dan. Izvještaji Augurovog
zbora tako su postali zgodno sredstvo da se onemoguće neželjena previranja,
oteže s donošenjem zakona i zabrane predizborni skupovi.
Nakon 1753. kad je Benjamin Franklin prvi
put objavio opis gromobrana mnogi su tzv. Franklinovi štapovi postavljeni
na zgrade u američkim kolonijama i sačuvali ih od oštećenja ili uništenja,
te su se ubrzo počeli koristiti po cijelom svijetu.
Usprkos uspješnosti Franklinove naprave, ona je imala i svoje protivnike.
Oni su smatrali da Franklinovi šiljasti gromobrani zapravo privlače gromove
i tako povećavaju rizik od udara. Oni su zagovarali tupe vrhove gromobrana
za koje su mislili da biti uspješni u odvođenju groma ako udari, no ne
bi ga privlačili.
Prepirka oko toga koji je vrsta gromobrana
bolja ubrzo se preselila iz znanstvenih krugova u političke. Engleski
kralj George III zagovarao je tupe gromobrane jer je zašiljene poistovjećivao
sa pobunjenim američkim kolonijama. Takva politička razmatranja navela
su East India Company da zašiljene gromobrana na svojim skladištima na
Sumatri zamijeni tupima i ubrzo nakon toga ostala bez jednog od skladišta
u požaru uzrokovanog udarom groma.
|
|