|
Osim Erikssonovog razvijeni
su i drugi, još složeniji modeli koji su uzimali u obzir ili neke specifičnosti
zaštite određene vrste objekata ili nastojali u proračun uzeti većinu
poznatih utjecaja kod udara groma. Možemo spomenuti dva modela:
- općeniti model nastanka predvodnika (Rizkov Model),
- model kretanja predvodnika
OPĆENITI MODEL NASTANKA PREDVODNIKA (Rizkov Model)
Ovaj model načinjen je nakon detaljnijeg razmatranja mehanizma nastanka
pozitivnog (uzlaznog) predvodnika pod utjecajem negativnog silaznog predvodnika,
kao i kasnijeg kretanja tih predvodnika. Razmatrane su prilike pri pojavi
korone kao trenutka kad dolazi do stvaranja uzlaznog predvodnika. Stoga
je ovaj modl pogodan za konfiguracije za koje je napon nastanka korone
manji od napona nastanka pozitivnog predvodnika, tj. za za elektrode dimenzija
manjih od kritičnog radijusa korone. Zbog toga najčešću primjenu nalazi
kod razmatranja prilika oko nadzemnih vodiča. Konačni izrazi za proračun
radijusa privlačenja su:

gdje je Rac radijus privlačenja za horizontalne vodiče,
h je visina vodiča iznad zemlje, I je struja groma, a Rat(I,40) radijus
privlačenja za stupove visine 40 m. U formulama struje treba uvrštavati
u kiloamperima, a visinu i radijus u metrima.
MODEL KRETANJA PREDVODNIKA
U stvaranju ovog modela krenulo se od višekratnog određivanja rezultantnog
električnog polja pri spuštanju negativnog predvodnika, da bi se simulirao
naboj u oblaku i stvarni naboj premješten predvodnicima kanala uslijed
njihova napredovanja. Rezultat je model koji nije dao nekakvu formulu
za radijus privlačenja, već maksimalnu horizontalnu udaljenost kod koje
još dolazi do pogotka u strukturu (LD), kao i maksimalnu zaštitnu udaljenost
na razini zemlje (PDg).
Primjenom modela dobijen je niz relacija za LD i PDg zarazličite strukture
raznih dimenzija i na tipičnim konfiguracijama terena.
|