Ostali modeli
prethodno poglavljeslijedeće poglavljemali kviz
 

 

 

     Osim Erikssonovog razvijeni su i drugi, još složeniji modeli koji su uzimali u obzir ili neke specifičnosti zaštite određene vrste objekata ili nastojali u proračun uzeti većinu poznatih utjecaja kod udara groma. Možemo spomenuti dva modela:
- općeniti model nastanka predvodnika (Rizkov Model),
- model kretanja predvodnika


OPĆENITI MODEL NASTANKA PREDVODNIKA (Rizkov Model)
Ovaj model načinjen je nakon detaljnijeg razmatranja mehanizma nastanka pozitivnog (uzlaznog) predvodnika pod utjecajem negativnog silaznog predvodnika, kao i kasnijeg kretanja tih predvodnika. Razmatrane su prilike pri pojavi korone kao trenutka kad dolazi do stvaranja uzlaznog predvodnika. Stoga je ovaj modl pogodan za konfiguracije za koje je napon nastanka korone manji od napona nastanka pozitivnog predvodnika, tj. za za elektrode dimenzija manjih od kritičnog radijusa korone. Zbog toga najčešću primjenu nalazi kod razmatranja prilika oko nadzemnih vodiča. Konačni izrazi za proračun radijusa privlačenja su:



gdje je Rac radijus privlačenja za horizontalne vodiče, h je visina vodiča iznad zemlje, I je struja groma, a Rat(I,40) radijus privlačenja za stupove visine 40 m. U formulama struje treba uvrštavati u kiloamperima, a visinu i radijus u metrima.

MODEL KRETANJA PREDVODNIKA
U stvaranju ovog modela krenulo se od višekratnog određivanja rezultantnog električnog polja pri spuštanju negativnog predvodnika, da bi se simulirao naboj u oblaku i stvarni naboj premješten predvodnicima kanala uslijed njihova napredovanja. Rezultat je model koji nije dao nekakvu formulu za radijus privlačenja, već maksimalnu horizontalnu udaljenost kod koje još dolazi do pogotka u strukturu (LD), kao i maksimalnu zaštitnu udaljenost na razini zemlje (PDg).
Primjenom modela dobijen je niz relacija za LD i PDg zarazličite strukture raznih dimenzija i na tipičnim konfiguracijama terena.

 
 
goreprethodno poglavljeslijedeće poglavlje