Klasični modeli temelje se na udarnom razmaku (ili poslijednjem probojnom razmaku) S(I). To je takva udaljenost pri kojoj ako glava predvodnika upadne unutar te udaljenosti od najisturenije točke tog objekta, taj će objekt privući grom. Udarni razmak ovisi o količini naboja predvodnika, to jest o vršnoj vrijednosti struje udara:

U gornjoj formuli vršnu struju groma uvrštavamo u kiloamperima, a poslijednji probojni razmak se dobije u metrima.
To je vrlo važna relacija jer direktno povezujevršnu struju groma i poslijednji probojni razmak. Prema klasičnim modelima taj je razmak isti za zemlju i za objekte. Bitno je samo pretpostavka da kad se predvodnik približi nekom objektu na udaljenost probojnog razmaka da će tada doći do pogotka u taj objekt. Različiti autori su predlagali različite vrijednosti koeficijenata u gornjoj formuli,a u slijedećoj tablici su dane neke od tih vrijednosti.

MODEL
Whitehead et Brown	6	0.8
Whitehead	6.4	0.75
IEEE1993	8	0.65
Love	10	0.65

Važno je reći da iako je ovo najstariji model, on se još uvijek široko primjenjuje, pogotovo kad se pri zaštiti objekta možemo zadovoljiti nižim sigurnosnim uvijetima, ili kod projektiranja manjih gromobranskih instalacija.