Najviša temperatura u kanalu groma postiže se na mjestu gdje struja ulazi u neku metalnu površinu, dakle na dnu kanala. Zato se na tim mjestima i rastali pokoji centimetar kvadratni metalne površine. Ali to je tako malo da promjer tih rastaljenih dijelova površine ne iznosi više od 5 do 20 mm. Zato je te rupice i teško pronaći u prirodi ili na bilo kojem drugom mjestu koje nije posebno promatrano. To se tumači time što najveći dio energije munje prelazi zračenjem i pretlakom u okolinu, a manji se dio potroši na zagrijavanje i rastaljivanje metalne površine. Negdje taj potrošak energije na površini iznosi za srednje munje 150 Ws, a za jače munje najviše do 7000 Ws. Može se računati da će jaka munja propaliti rupu promjera od 20 mm u čeličnom limu debljine 0.5 mm.

     Kod ovog termičkog djelovanja munje, odnosno pri taljenju materijala bilo površine, ili vodiča, nastaju visoki tlakovi pa su zbog toga moguća i mehanička razaranja, posebno ako su te staze (vodiči) kojima teče struja u zidovima zgrada. Eventualni požari i eksplozije mogu se protumačiti kao posljedica iskrenja metalnih dijelova na mjestima gdje ulazi ili izlazi struja, ili su rezultati jakog zagrijavanja na mjestima gdje struja groma naiđe na veliki prijelazni otpor zbog lošeg kontakta ili drugih razloga.

     Vrlo se često protjecanje struje munje poslije udara nastavlja kroz zemlju. Pa budući da struja munje proizvodi toplinu, poslije prestanka strujanja nailazimo na izgorjeli pijesak cvjetasta oblika. To su tzv. fuluriti.