Benjamin Franklin

	Benjamin Franklin
istraživanje groma kroz povijest djelovanje groma nastanajanje groma širenje groma zaštita od groma istraživanje groma kroz povijest djelovanje groma optičko djelovanje akustičko djelovanje mehaničko djelovanje termičko djelovanje nastanajanje groma širenje groma zaštita od groma istraživanje groma kroz povijest djelovanje groma nastanajanje groma širenje groma općenito o modelima udara groma klasični modeli Erikssonov model ostali modeli dimenzioniranje gromobrana zaštita od groma istraživanje groma kroz povijest prva saznanja o prirodi groma Benjamin Franklin suvremena istraživanja djelovanje groma nastanajanje groma širenje groma zaštita od groma istraživanje groma kroz povijest djelovanje groma nastanajanje groma širenje groma zaštita od groma zaštita objekata zaštita EE postrojenja zaštita nadzemnih vodova zaštitne mjere za čovjeka istraživanje groma kroz povijest djelovanje groma nastanajanje groma razvoj udara groma vrste i polaritet groma osnovne značajke groma širenje groma zaštita od groma	Dok B.Franklin nije izveo pokus zmajem za elektricitet se mislilo da ga definiraju dvije sile suprostavljene jedna drugoj. Od tada se zna da je elektricitet jedinka koja nakon nastajanja ne može samo tako nestati i biti uništena. Elekticitet je za Franklina bio poput tekućine kojoj je uspijevao mijenjati smjer protoka kako je želio. Upravo na ovoj teoriji su nastali današnji akumulatori sa "+" i "-" polom. Dakle, još iz toga vremena datira činjenica da je pozitvan smjer struje od mjesta (pola) većeg ka mjestu (polu) manjeg elektriciteta. Plus i minus pol, vodič, naboj, armatura su bili samo neki od termina koje je Franklin uveo da bi njegova teorija mogla opstati. Za mnoge od tih termina zamjena nije pronađena ni danas. POKUS SA ZMAJEM Za dokazivanje svoje teorije da elektricitet nastaje prilikom udara groma, Benjamin Franklin je imao mnogo ideja. Prva ideja je bila privući elektricitet na vrh tornja crkve u Filadelfiji. Kako je za izgradnju tornja trebalo dosta vremena, sjetio se da bi bilo lakše približiti se oblacima koji su "bogati" gromovima. Za tu priliku Franklin je konstruirao zmaj. Na vrhu toga zmaja bila je željezna žica (koja je trebala privući elektricitet), a na rubovima konci od konoplje. Nakon što je konstruirao zmaja, Franklin je otišao u područja koja su bila poznata po grmljavinama. Kako se bojao podrugivanja i podsmjehivanja, nije nikome govorio o svojim planovima, nego je uz pomoć svoga sina otišao u polje i za vrijeme oluje dignuo zmaja u zrak. Za vrijeme pokusu njih dvojica su koristili sjenicu kao zaštitu od udara groma. Eksperiment u početku nije davao pažnje vrijedne rezultate. U trenutku kad je već posumnjao u postojanost svoje teorije, uočio je da su konci konoplje međusobno razmaknuti. Izgledali su kao da je svaki od njih spojen na zaseban strujni vodič.Kako se poslije navodi u rukopisima, osjećaj koji je u tom trenutku stanovao u njegovom tijelu nije nikada zaboravio. Kako bi još više učvrstio vlastitu teoriju elektriciteta, na kraju konca je pričvrstio ključ i zmaja ponovo dignuo što bliže "gromovitim" oblacima. Nakon određenog vremena na kraju ključa se pojavila evidentna i jasno vidljiva električna iskra. U trenutku kad je kiša smočila konac i ključ isti su akumulirali znatnu količinu elektriciteta. Franklin je u lipnju 1752. godine dokazao postojanost svoje teorije. Međutim, ona je dugo vremena ostala misteriozna i maglovita, jer Franklin svoje zabilješke nije objavio. Sve što je o događajima toga lipanjskog dana zabilježeno objavio je petnaest godina poslije J.Presteley koristeći Franklinove zabilješke.