Misao i djela koja su obilježila doba najzeščih promjena na Zemlji

UZVITLANI DUH NA RUBU VULKANA

Koliko god svršetak stolječa ima simbolično značenje, a svi su kalendari vezani s nekim iznimnim zbivanjima ili vjerovanjima, ipak 20. stolječe ima osobiti položaj u povijesti. Nijedan vremenski odsjek nije toliko promijenio lice Zemlje i ostavio toliko nezacijeljenih rana i nedovršenih pothvata kao ovo stolječe što ga s jezom zovemo "našim". Nikad nije čovjek dosegao toliko moć, gotovo da se natječe s kozmičkim događajima, a i nikada nije bio tako nemočan nasuprot silama koje su ga tjerale u rat, bijedu i ludilo. Povijest koja je tisučljećima u Egiptu, Babilonu, Indiji ili Kini drijemala u ustaljenom koritu rada i običaja, najedanput je uzvitlana kobnim ljudskim stvaralaštvom. Je li Janus Pannonius u Stablu koje propada pod težinom svojih plodova prorekao sudbinu čovječanstva? I Goethe je naslutio u svojoj pjesmi Čarobnjakov šegrt da bi igra s prirodnim silama mogla izazvati katastrofu, i njegov šegrt koji je načuo jedan dio čarobne formule izaziva poplavu. Dok Weimarski pjesnik, optimističniji od Janusa Pannoniusa, priziva čarobnjaka koji će poništiti potop, tko bi danas zaustavio igru političara i znatiželjnika? Više nema onoga dobrog duha, a gospodari Zemlje zabavljaju se dalje na vulkanima kad je očito da će nas sve zatrti.

Počelo je tako nevino. Galilei je mjerio vrijeme kako padaju kuglice s crkvenog tornja u Pisi i pronašao zakon slobodnog pada, a tome je već bio na tragu i Leonardo da Vinci. No, nije bilo dovoljno oštro oko. Trebalo je priskočiti aritmetici da se dobije jednadžba kakva će biti uzor istraživačima. Integracija matematike i eksperimenta pokazala se čudotvornom. Već je franjevac Roger Bacon u 13. stolječu naučavao da će istraživanje dati čovjeku moć nad prirodom, a on sam, doctor mirabilis, zadivio je slušace astrologijom i alkemijom. Papa mu je zbog tog čaranja zabranio da predaje na Oxfordskom univerzitetu pa ga zatim osudio na tamnicu, a tu će osudu kasnije, kada ga novi papa Clement VI. i pomiluje, ponoviti general njegova reda. Svakako je te anateme više uzrokovalo Baconovo odbijanje školastike koja je živu i izvornu misao Platona i Aristotela balzamirala u svetu relikviju. Ako su astrologija i alkemija bile optužene da sazivaju Sotonu ili demone, ipak su okrenule intelekt od mističnog verbalima k zvijezdama i kemijskim tvarima, pa se Roger Bacon može s dosta razloga smatrati ocem empiričke metode.

Zabrane i zatvori nisu uspjeli zaustaviti radoznali duh. Prije više godina, kada su atomski vulkani zastrašili javnosti, provela se u Americi anketa je li inkvizicija trebala spaliti Galileia i njegove sljedbenike fizičare. I ishod je ankete bio remi. Jedni su glasovali za efikasniji sveti oficij obrazlažući to da svijet ne bi dospio na rub totalnog uništenja. Drugi su, pak, argumentirali da se istraživanje ne može lomačama zaustaviti. Hočemo li doista prokleti fiziku kad pomislimo da bi se time očuvalo praznovjerje ili dogma sa svojim skolasticima pa i zaogrnutima u filozofsko ruho? Renesansna očaranost s prirodom iznijela i cinquecento (Leonardo, Michelangelo, Rafael). Kako bismo se odrekli prirodoslovlja, da ujedno ne zagušimo umjetnost? No, kasno je već o tome dvoumiti. Mi smo na svršetku 20. stolječa, kamo nas je doveo procvat znanosti, nažalost s nuklearnim gljivama na obzorju. Dvadeseto stolječe ne može se razumjeti bez silnog uzgona stvaralaštva, a niti bez djelovanja društvenih ideja ili ideologija. Kroničar koji se ogranići na političke igre ili spletke, a ne uvazi privredni i kulturni utjecaj, bolje da odloži pero.

Renesansa ne obnavlja samo matematiku i fiziku starih Grka, nego sjedinjavanje tih dviju disciplina u teoriji i eksperimentu daje istraživanju epohalan polet. Otkriče infinitezimalnog računa (Newton, Leibniz) omogučava adekvatno izražavanje prirodnih zakona, a to će koristiti francuski enciklopedist (D'Alembert, Lagrange, Laplace) a dignu klasičnu mehaniku na kraljicu znanosti. Poprište vjezbe postaje Suncev sustav, gdje "nebeski mehanici" ne određuju samo staze poznatih planeta, nego iz neslaganja računa i opazanja proricu opstojnost novih svemirskih tijela. Kada s u takva proročanstva bila potvrdzena novim motrenjima, bio je to največi trijumf Newtonove mehanike. A to postaje i glavni kriterij istinitosti ili pogrešnosti neke teorije: da iz svojih jednadžbi proračunava i pretkazuje nova opažanja. Treba tu primijetiti da se proricanja osnivaju na istim zakonima kao i objašnjenja pojava. Ali nečmo ići tako daleko poput Hertza da svu zakonitost u prirodi svodimo na diferencijalne jednadžbe. Svakako, francuske enciklopediste i Hertza je očaralo kako rješenjima (funkcijama) diferencijalnih jednadžbi točno odgovaraju opažana gibanja ili kako se stvarni prostor reproducira u matematičkom.

Newtonovo je otkriće gravitacije bilo skopćano s njegovim zakonom gibanja po kojem su akceleracije uzrokovane silom. Djelovanje na daljinu izmedžu dva tijela cinilo se zdravom razboru neprihvatljivo pa Descartes i Huygens već prije uvode eter, finu tvar koja ispunjava sav svemirski prostor. Tako Descartes pomišlja da eterski vrtlog vuće planeta oko Sunca, a prema Huygensu prenosi eter valove svjetlosti. I Kirchhof izbacuje Newtonove sile kao antropomorfizam. Medžutim, odavno su bila poznata magnetska privlaćenja i odbijanja, i istrazivaći su upravo na temelju Newtonova zakona gibanja mjerili magnetske i električne sile. Faraday i Maxwell utvrdžuju tu elektromagnetsko polje. Iz pronadženih jednadžbi izveo je Maxwell da se promjene elektromagnetskog polja šire kao transverzalni valovi. Malo iza toga će Tesla i Marcon slati te valove na velike udaljenosti pripremajući novo, dvadeseto stoljeće radija, televizije i lasera. Newton's Law of gravitation came out of his Law of movement according to which acceleration is caused by force. However, magnetic forces were always present, and it took Faraday and Maxwell to confirm and describe their field and deduct their conclusions about transversal waves, out of which Tesla and Marcon send these waves on greater distances, thus opening the new era of radio, television and laser.

Otkrićem elektromagnetskog polja prešlo je istraživanje preko stvarnosti dostupnoj našim osjetilima. Ljuska je bila razbijena, a pred fizičarima otvorio se tajanstveni svemir. Kamo taj prodor u nevidljivo vodi, nije nitko vidio, ali tko bi zaustavio istraživaće pred nepoznatom zemljom?

Istodobno proniklo se u mikrokozmos. Atomska hipoteza rodžena je u staroj Grčkoj iz pitanja može li se materija beskonačno dijeliti ili se diobom dolazi do krajnjih, nedjeljivih čestica. Budući da je od Euklida nosio atom materijalistićku filzofiju, bio je proklet od Crkve. Tako je sv. Jeronim proglasio autora epa O prirodi, Lukrecija, ludžakom, dok Albert Einstein pripisuje rimskom atomistu genijalnost. Kako se Epikur odvojio od znanosti pa promatrao atomska gibanja kao roj mušica, dakle statistićki, sv. Euzebije se zaprepašteno pita: "Kako mogu (opažanja) pravila gibanja i staze proizaći iz (nevidljivih) nepravilnih kretanja? Zar ne uvidžaju ovi kratkovidni ljudi, koji pristaju uz taj nauk, da se pravilnost astronomskih pojava, izmjena dana i noći, ljeta i zime, ukratko cijeli red prirode ne može objasniti s pomoću atoma?" Odgovor na to pitanje dat ce atomska teorija u 20. stoljeću.

Atom je postao neizbježna hipoteza u tumačenju kemijskih procesa. Nakon što je Lavoisier izvagao da se ukupna masa ne gubi pri kemijskim pretvorbama, Dalton je 1807. objasnio da se jedan, dva ili više atoma kemijskih elemenata vežu u molekule pa odatle Izlazi opažana proporcionalnost u spajanju količina elemenata. Relativni odnosi atomskih masa kemijskih elemenata mogli su tako biti utvrdženi. Rasporedžujući elemente po relativnim atomskim tezinama, Mendeljejev je otkrio da se svojstva elemenata periodićki ponavljaju pa je tako postavio svoju tablicu elemenata, gdje plemeniti plinovi ćine jedan stupac, alkalijski elementi drugi stupac, itd. Razvoj kemije bio je usko povezan s kemijskom industrijom koja treba rastučoj proizvodnji namaknuti nove materijale.

Usporedo sa strelovitim napretkom znanosti 20. stoljece postalo je poprište najzešcih ideoloških borbi, a i dva svjetska rata. Eksploatacija radništva, povremene krize, bijeda puka, vlastohleplje i pokvarenost viših staleza bile su plodno tlo za socijalisticke pokrete, koji su se zanijeli idejom komunizma ili zajedništva poput ranokršcanskih opcina i renesansnih utopista (Morus, Campanella). Stvaranje sindikata i radnickih stranaka daje potporu socijalistima od pocetka razvdojenim u dvije struje; jedni koji zele reformama kapitalizma i parlamentarnom borbom doci do socijalizma i drugi koji vide ostvarenje tog cilja jedino u revoluciji. Znacajna je za taj raskol polemika izmedzu Marxa i Proudhona. Kada je Pierre Proudhon u svojoj knjizi Filozofija bijede pošao do nacela socijalne pravde i istine, odgovorio mu je Karl Marx s pamfletom Bijeda filozofije, gdje ismijava moralisticku orijentaciju. Za njega ce socijalizam nastupiti nuzno, kao ishod povijesnih zakona. Zacijelo, nema smisla "moliti se" za nešto što je determinirano, nego covjek treba shvatiti povjesne zakone i prema tome postupati - svakako paradoksalan naputak! Jer, ako je sve unaprijed odredzeno, nije li besmisleno od bilo koga zahtijevati kakav voljni cin? Takvi aktivisti kao Marx i Engels upali su u determinizam pod utjecajem prirodnih znanosti i Hegelove filozofije. Za protagonista monisticke idealisticke filozofije odvija se sve po dijalektickoj nuznosti; na pocetku i na kraju stoji apsolutni duh koji se u prirodi i povijesti eksternalizira, negacijom i negacijom negacije ili sintezom pa opet dalje negacijom, tako da proizvodi svu šarolikost pojava. U svojem glavnom djelu Fenomenologiji duha Hegel piše: ... ono što izgleda da se zbiva izvan duha, što je djelatnost uperena protiv njega, to je njegovo vlastito djelo, njegova vlastita djelatnost. Takva je filozofija stvarala dispoziciju negativiteta, poricanje svega postojeca, cime ce konzervativni Hegel, apologet Pruske drzave, stimulirati revolucionarnu ljevicu.

Zaključak:

Zna li netko di je Znanosti kraj? Ne! Ali znaju li svi kako je sve pocelo? Naravno da ne, ali nas je portal ovdje da pomogne onima koje zanima kako je sve pocelo. Na portalu ima mnogo informacija vezanih za znanost, tehnologiju, strojarstvo... Ukratko smo se i osvrnuli na svjetske izumitelje ali smo se pretežno zadržali na hrvatskim izumiteljima.