Spiridion Brusina (1845.-1908.)

Rođen u Dubrovniku alanizirao je i klasificirao je 600 vrsta fosila. Velike su mu zasluge na populariziranju znanosti u Hrvatskoj. Prirdnoznanstvenici diljem Europe nazvali su 50 vrsta njemu u čast.

Vinko Dvorak (1848.-1922.)

Čeh koji se iz Praga 1875. doselio u Zagred i predavao fiziku na Zagrebačkom Sveučilištu, bio je student Ernst Macha. Poznat je po otkrićima u akustici, posebice na području sila. Bio je prvi konstruktor akustičnog radiometra, što je nepravedno pripisano Rayleighu.

Dragutim Gorjanović Kramberger (1856.-1936.)

Dragutim Gorjanović Kramberger bio je profesor geologije i paleontologije na Sveučilištu u Zagrebu. Otkrio je ostatke Diluvialnog Neandertalca u Krapini nedaleko od Zagreba.

Vladimir Varicak (1865-1942)

Znanstvena aktivnost Vladimira Varičaka, profesora matematike na Sveučilištu u Zagrebu, Bila je uglavnom usmjerena na neeuklidsku geometriju i njene aplikacija na Einsteinovu teoriju relativnosti. Njegov rad bio je citiran u Wolfgang Pauli's Relativitätstheorie. Ivan Sorić Jedan od konstruktora aviona bio je Ivan Sorić, koji je letio u Subotici 1913. (samo 10 godina poslije braće Wright).

Stanko Hodul (1873-1971)

Stanko Hodul bio je profesor fizike na Sveučilištu u Zagrebu, i dao je veliki doprinos popularizaciji Eisteinove teorje relativnosti u Hrvatskoj.

Franjo Hanaman (1878-1941)

Franjo Hanaman kemičar i metalurg, izumo je zajedno sa Aleksandrom Justom prvu ekonomičnu električnu žarulju sa wolframom.

Stjepan Mohorovicic (1880.-1980.)

Stjepan Mohorovicic profesor fizike na Sveučilištu u Zagrebu, napravio je još 1936. važno teoretsko otkriće pozitroniuma (rotacioni par elektrona i pozitrona) objavljeno u `Astronomishe Nachrichten'. Postojanje pozitroniuma eksperimentalno je potvrđeno 1951.

Dragutin Lerman (1863.-1918.)

Dragutin Lerman bio je član Stanlyeve ekspedicije u Congo (Zaire), i komesar (Commissaire General) belgijske vlade u Congu. Krajem njegove karijere belgijski kralj Leopold ga je odlikovao viteštvom Lavljeg reda. A čuveni Stanley je pisao: "Taj Hrvat je nergičan, oprezan i pun volje..."

Mirko (Karlovac 1871-Peru, 1913) & Stevo Seljan (Karlovac 1876-Ouro Preto, Brazil 1936) Brača Mirko i Stevo Seljan proveli su nekoliko godina u Etiopiji provodeči geomorfološka, klimatološka i etnografska istraživanja. Zauzeli su važno mjesto na dvoru cara Menelika II. kasnije su otišli u Južnu Ameriku, gdje su osnovali Hrvatsko znanstveno društvo Mirko i Stevo Seljan (La Mission Cientifica Croata Mirko y Stevo Seljan) i organizirali nekoliko ekspedicija u Peru, Čile i Brazil (u području Amazone). One of the most outstanding representatives of photochemistry was Ivan Plotnikov (1878-1955), a Russian emigrant to Croatia (1918) and a professor of physical chemistry in Zagreb. Ivan Plotnikov (1878-1955) Ivan Plotnikov, Rus koji je emigrirao iz rusije u Hrvatsku, bio je jedan od najistaknutijih predstavnika fotokemičara i profesor fizikalne kemije u Zagrebu.

Ivan Jagsic (1886-1956)

Ivan Jagsic, rođen u Gradišću u Austriji, studirao je kartografiju, topografiju i geologiju u Zürichu. Kao profesor na Univerzitetu u Cordobi, Argentina, predavao je također meteorologiju i astronomiju i napisao brojna znanstvena djela. Južnoamerički oceanografski institut u Brazilu dobio je ime po njemu!

Stefan Gelineo (1898-1971)

Stefan Gelineo, Hrvat po rođenju, rođen u Starigradu na Hvaru, studirao je u Leipzigu i Beču. Bio je profesor fiziologije na Univerzitetu u Beogradu, u Jugoslaviji. On je međunarodno poznat po svom doprinosu proučavanju hipothermije, tj, proučavanju vitalnih funkcija pri niskim temperaturama.

Danilo Blanusa (1903-1987) Danilo Blanusa, Hrvatski matematičar, profesor na Zagrebačkom Sveučilištu, rođen je u Osijeku. Otkrio je grešku u relacijama za apsolutnu toplinu Q i temperaturu T u relativističkoj termodinamici, objavljeno u Analima Fizike 1908 Maxa Plancka: Q=Q0a, T=T0a, gdje su Q0 i T0 klasične vrijednosti, a a=(1-v2/c2)1/2. Blanuša je dokazao da bi ispravan odnos trebao biti: Q=Q0/a, T=T0/a. To je rezultat kojeg je objavio u Glasniku mat.-fiz i astr., 2/1947 u svom članku "Sur les paradoxes de la notion d'énergie", a H. Ott. ga je samo zapravo potvrdio 13 godina kasnije. Vrijeme je da se ispravi ta greška i da se zasluge pripišu Blanusi. Blanušin najznačajniji rad je u vezi s uranjanjem dvodimenzionalne ravnine Lobačevskog i šestorodimenzionalnni Euklidov prostor i s poopćenjima. Ovaj rezultat je uključen u priznatu Japansku matematičku enciklopediju Sugaku jiten, izdavača Iwanami shoten, Tokyo, 1962. p. 612. Poznat je i graf, koji se po njemu zove Blanušin graf!

William Feller (1906-1970)

William Feller poznat je među matematičarima koji se bave teorijom vjerojatnosti.Židov rođen i obrazovan u Zagrebu, gdje je počeo studij matematike, profesor na Sveučilištu u Kölnu, Kopenhagenu, Stockholmu, Lundu, Providenceu, Princetonu itd., člann je mnogih znanstvenih organizacija. Mnogi matematički pojmovi nose njegovo ime: Fellerov proces, Fellerova tranzicijska funkcija, Fellerova polugrupa, Fellerovo svojstvo. Surađivao je sa von Neumannom, jednim od tvoraca modernih računala.

Gaja Alaga (1924-1988)

Prof. Gaja Alaga, jedan od najboljih teoretskih fizičara koji je djelovao ne samo u Zagrebu, već i na Institutu Niels Bohr u Kopenhagenu, na Sveučulištu u Berkeleyu, Sveučilištu Ludwig-Maximilian u Munchenu. Hrvatski dobitnici Nobelove nagrade na području prirodnih znanosti su: Lavoslav Ruzicka, rođen u Vukovaru, otac čeh, majka Hrvatica, pohađao gimnaziju u Osijeku. Nobelovu nagradu dobio za otkrića u organskoj kemiji. Profesor na Visokoj tehničkoj školi u Zurichu, Švicarska.

Vladimir Prelog, 1906. - 1998.

Hrvat rođen u Sarajevu, studirao u Zagrebu, za otkrića u organskoj kemiji. Radio na Visokoj tehničkoj školi u Zurichu, Švicarska. Hrvatska medicina Spomenimo sada nekoliko važnih imena u povijesti hrvatske medicine. Valent Cibel rođen u Varaždinu oko 1490.,kanonik u Pečuhu, napisao je jedan od prvih antialkoholičarskih radova u povijesti.

Gjuro Baglivi (1668. - 1707.)

rođen u Dubrovniku, već u 28. godini profesor anatomije i teoretske medicine u Rimu, Sveučilište Sapienza, i papin liječnik. Razvio je teoriju da je živo tkivo anatomska i fiziološka cjelina sa svim patološkim elementima (patologija tkiva). Proveo je i neka bitna otkrića na mišićnom tkivu. Njegova sabrana djela prevedena na latinski doživjela su više od dvadeset izdanja. Prevedena su na talijanski, francuski, njemački i engleski. Francuska akademija primila ga je za počasnog člana, a bio je i član Royal Society u Londonu. Njegov dubrovački kolega Anselme Banduri (1675-1743) postao je poznati numizmatičar antike u Parizu i primljen u Akademiju Medalja. Gjuro Dubrovcanin (Gjuro de Ragusa)je objavio "Epistolae Mathematicae" u Parizu 1680. Mihajlo Soretic (1741-1786), Hrvat rođen u mađarskoj, profesor na Sveučilištima u Trnavi i Budimpešti. Ustanovio je zakon specifične energije misli. Niko Ostoić (1810-1848) Niko Ostoić rođen je na otoku Hvaru 1810. Napisao je knjigu o utjecaju svjetla na ljudsko tijelo, jedno od prvih djela na području moderne helioterapije. Ferdinand Hadvig Ferdinand Hadvig bio je kirurg u Zagrebu, koji je završio studij u Pragu 1791.g. Tamo postoje dokumenti koji potvrdjuju da je on već 1792 cijepio djecu u Zagrebu protiv malih boginja. Takodjer je učio roditelje o metodama prevencije protiv malih boginja. Povjesničari medicine tvrde da se prvo cijepljenje protiv malih boginja u Zagrebu održalo prije odgovarajuceg dogadjaja u Engleskoj, pa se smatra prvim u Europi. To je otkrio Lelja Dobrinic, izvanredni Hrvatski povjesnicar, kustos Muzeja Grada Zagreba, vidi Vjesnik, Svibanj 29-30,1999, p. 35.

Count Edgar Bourée de Corberon (1807-1861) Grof Edgar Bourée de Corberon bio je dissident stare plemenite francuske obitelji, rodjen u Troissereux, dpt. of Oise, poliglot i vrlo zanimljiv hrvatski intelektualac. 1845. stigao je u Zagreb i smjestio se u Januševcu blizu Brdovca, najljepšem dvorcu toga doba u Hrvatskoj. Bio je dobar prijatelj Bana Josipa Jelacica. U svojim pismima Corberon je pisao o Hrvatskoj kao o njegovoj drugoj domovini, o opasnostima intenzivne madarizacije u burnim godinama sredine 19. stoljeca. Njegova materijalna podrška raznim hrvatskim institucijama stajala ga je preseljenja iz svojeg dvorca u Bisag, u Draškovicev dvorac kod Komina. 1851/52. potaknuo je Bana Josipa Jelacica da ponovno uspostavi Sveucilište u Zagrebu u punom obimu, nudeci usluge potencijalnog predavaca. Kao svjedok epidemije tifusa i kolere u Zagrebu 1851. godine zatražio je od austro-ugarskih vlasti dozvolu za otvaranje Medicinskog fakulteta u Zagrebu, predlažuci njegovu preciznu strukturu. Na nesrecu, taj je fakultet otvoren tek 1917. godine, za vrijeme vladavine cara Franje Josipa I. Krajem svog života Corberon je napisao svoj Programm für die Erweiterung der Königlichen Akademie Agram [Zagreb] to einer volständigen Universität, ali ga je iznenadna bolest i smrt sprijecila u dovršavanju tog djela. Prema svojoj posljednjoj želji, sahranjen je u Bisagu u Hrvatskoj. Najstarija ortopedska institucija u Hrvatskkoj i jedna od najstarijih u Europi je bolnica za ortopedsku kirurgiju i rehabilitaciju "Dr Martin Horvat" u Rovinju, lijepom priobalnom gradicu u Istri. Osnovana je 1888. godine od strane "Viennese physicians for children" iz Beca.

Zanimljivo je da je Robert Koch proveo dvije godine, 1900. i 1901., na Brijunima kod istarskog poluotoka, gdje se pojavila malarija. Tamo stoji spomenik Robertu Kochu isklesan u živoj stijeni, i takoder njegova bista. Ovaj slavni fizicar I znanstvenik potaknuo je prevenciju malarije ne samo na brijunima, nego i u Istri, isušivanjem mocvara. Karl Heitzmann (1836-1896) Karl Heitzmann, Nijemac roden u Vinkovcima, bio je histolog i patolog, a radio je u Becu i New Yorku. Bio je prvi koji je opisao hematoblaste. Emanuel Klein (1844-1925) Emanuel Klein, hrvatski Židov roden u Osijeku, radio je kao bakteriolog i histolog u Londonu. Opisao je mnogo finih, do tog vremena nepoznatih struktura ljudskog tijela i otkrio Bacillus enteritidis sporogenes. Dokazao je da streptokoki uzrokuju šarlah. Ante Grosic (1849-1926), Ante Grošic, šef kirurškog odjela Rijecke bolnice, bio je prvi koji je uveo jodnu tinkturu u predoperativnoj dezinfekciji pacijentove kože.

Stjepan Poljak (1889-1955),

Stjepan Poljak, neuroanatom, bio je professor u Berkeleyu I Chicagu. Bio je uspješan u nekim fundamentalnim otkricima koja se odnose na delikatnu strukturu mrežnice oka.

Milislav Demerec (1895-1966)

Milislav Demerec je radio na polju genetike u SAD-u. Negovo su djelo nekoliko raznih otkrica u podrucju genetike bakterija i uzgoj vrste plijesni koja je unaprijedila proizvodnju penicilina.

Jaroslav Havlicek (1879 - 1950)

Jaroslav Havlicek, podrijetlom Ceh, roden je u Hrvatskoj, u Garešnici. Negov parni kotao na ugljenu prašinu predstavlja revoluciju u gradnji velikih pogonskih strojeva. Ugledni casopis "Applied Mechanic's Review" (Pregled primijenjene mehanike) uvrstio je njega medu 10 najznacajnijih znanstvenika u povijesti energetike ( pored Volte, Fermija, Edisona, Tesle). Njegovi najznacajniji izumi dovršeni su za vrijeme boravka u Brnu, u Ceškoj. Od 1919. godine bio je profesor u Zagrebu. Ivica Frkovic Ivica Frkovic, hrvatski znanstvenik, vodio je topografska istraživanja na jugu Argentine u oblasti Neuqen kod Cileanske granice. Hrvatski citalac mogao bi se iznenaditi cinjenicom da u Argentini ima rijeka kao što su Korana, Kupa, Cetina, Una (pritoci rijeke Chany), zatim Bosna, Lika, Mura, Sava, Drava, Drina (pritoci rijeke Relem). On je otkrio nove, dotad nepoznate rijeke, kojima je davao hrvatska imena. Dva jezera u blizini nazvao je Jasna i Mirna, po svojim kcerima, kkoje su ubijene 1945. godine za vrijeme Križnog puta u Jugoslaviji, odmah nakon II. svjetskog rata. 1946. godine, predsjednik J.D. Peron dozvolio je 35.000 Hrvata ulazak u Argentinu, ne bi li ih spasio od progona Jugoslavenske države, a medu njima je naravno bilo i puno intelektualaca. Osnivac prvog Fakulteta šumarstva u Argentini je dr. Josip Balen, skupa sa svojim hrvatskim kolegama (Santiago del Estero na jugu Argentine). Eduard Miloslavic (1884-1952) Eduard Miloslavic bio je clan obitelji dubrovackih izbjeglica u SAD, roden u Oaklandu, u Kaliforniji. Njegova se obitelj vratila u Dubrovnik 1889. Ed je studirao medicinu u Becu, gdje je postao profesor patologije. 1920. godine stigao je poziv od Marquette University in Wisconsin, USA, za preuzimanje katedre patologije, bakteriologije i sudske medicine.