NIkola Tesla - istraživać i izumitelj na polju elektrotehnike i radio-tehnike; rođen 10.07.1856. u Smiljanu polazio je u Gospiću i Karlovcu, tehničku školu u Grazu, a univerzist u Pragu. Zaposlen je bio u Budimpešti i Parizu. U proljeće 1884. godine odlazi u SAD, gdje ostaje do svoje smrti. U New Yorku je oko godinu dana radio sa Th. A. Edisonom; poslije je 1887. godine, nakon niza materijalnih problema teškoća, osnovao vlastiti laboratorij gdje je izradio svoja največa otkrića na području izmjeničnih struja. Realiziraju je svoje pronalaske na području višefaznih sistema, za prijenos električne energije, razradio je efektnu metodu iskorištavanja izmjenične struje, ostvario princip rotirajučeg magnestkog polja i usavršio indukcijski motor. O svojim pronalascima održao je predavanje 1888. godine nakon čega je njegov patenet o izmjeničnoj struji otkupio G. Westinghouse, direktor istoimene kompanije, s kojom je kasnije surađivao čitav niz godina. Teslin polifazni sustav izmjeničnih struja prvi je put pokazao svoju vrijednost nakon nekoliko godinakod izgradnje hidrocentrane na slapovima Niagare. Godine 1890. počeo se baviti strujama visoke frekvencije i tehnikom visokog napona, a od 1896. do 1914. patentirao je seriju izuma koji čine temelj radio-tehnike. U Coloradu je konstruirao veliku radio-stanicu od 200kW. U prolječe 1898. izradio je model broda kojim je upravljao na daljinu s pomoču elektromagnetnih valova. Tesla je patentirao ukuopno oko 700 pronalazaka, od kojih je nekoliko desetaka našlo široku primjenu. Godine 1956. u povodu stogodišnjice njegova rođenja jedinici za gustoču magnetskog protoka dato je ime tesla. Teslin motor - radi na principu rotirajučeg magnetskog polja. To se polje stvara u prostoru između simetrično smještenih namota kroz koje prolaze pojedine faze trofaznog sistema struja. Zbog pomaka u fazi pojedinih struja u svakoj uzvojnici magnetsko polje koje one stvaraju stalno mjenja svoj smjer. Ako se u to polje smjesti pokretni magnet ili elektromagnet, on će pratiti promjene nastalog magnetnog polja, te će se prema tome okretati istom brzinom i istom frekvencijom. Takav uređaj predstavlja princip Teslina sinhronog motora, koji međutim, ima niz nedostataka, od kojih je najvažniji taj što ne može podnijeti veća opterećenja. Ako se u tom rotirajučem magnetskom polju nalazi zatvoreni vodić (metalna ploča na osovini, rotor u obliku kaveza ili sl.), u njemu če se inducirati napon koji uzrokuje zakretanje vodiča. On ne može postignuti frekvenciju okretanja rotirajučeg magnetskog polja, jer u tom slučaju ne bi postojale promjene magnetskog toka kroz vodič u kojem izazivaju elektromagnetsku indukciju. Takav je motor poznat pod nazivom Teslin asinhroni motor ili infukcijski motor. Njegove su prednosti velike jer može podnjeti velika opterečenja, nije mu potreban sistem četkica i kolektora kao ni posebni izvori za napajanje i pokretanje rotora. Izum toga motora (1883) omogučio je da se izmjenična struja djelotvorno iskorištava. Tesla je taj problem riješio na temelju svoga polifaznog sistema, od kojeg je najpoznatiji trofazni. Teslin tranzistor - uređaj kojim se preko elektromagnetske indukcije proizvode visoki naponi vrlo velikih frekvencija. Način rada i transformacije energije sličan je kao i kod običnog - trenzistora.Primarni namot ujedino je sastavni dio titrajnog kruga koji osim uzvodnice sadržava kondenzator i iskrište, a energiju može primati od induktora ili od visoko naponskog transformatora. Kondenzator se prazni preko iskrišta kroz uzvojnicu, uslijed čega e u njoj stvara visokofrekventno magnetsko polje koje uzrokuje indukciju u sekundarnom namotu. Da bi inducirali napon bio velik, taj namot ima vrlo velik broj navoja, a smješten je unutar primara kako bi prijeno energije bio što bolji. Teslin transformator nema željezne jezgre jer bi s njom, zbog visokih frekvencija, gubici energije bili bi suviše veliki. Primarni ili sekundarni krug podešeni su tako da budu u rezonanciji. Da bi se to postignulo, sekundar mora imati mali kapacitet. Visoki indukcijski naponi u Teslinu transformatoru uzrokuju stvaranje snažnih iskara koje izbijaju iz sekundara, a mogu biti popračene čitavim nizom drugih efekata. Zbog jakog elektromagnetskog polja u blizini skundara javljati će se u Geisselerovim cijevima luminiscencija, iako one nisu vodičima povezane sa sekundarom. Tesla je proučavao te svjetlosne fenomene iz kojih su se razvile različite vrste suvremenog ekonomičnog električnog osvjetljenja. Dimenzije transformatora kojima je Tesla eksperimentirao dosezale su nekoliko metara, a dobivao je napone od milijun i više volta i frekvencije do nekoliko milijuna herca. Upotrebljavao hi je za prenošenje el. energije na daljine bez električnog provodnika (vodiča). Visokofrekventne struje koje se dobivaju s pomoću Teslina transformatora poznate su pod nazivom Tesline struje. One pokazuju efekte koji se javljaju kod izmjeničnih struje niskih frekvencija. Ne izazivaju električni udar, ali stvaraju toplinski učinke. Na temelju Teslinih otkriča u vezi s fiziol. djelovanjem, razvile su se u medicini metode lječenja poznate pod nazivom darsonvalizacija (arsonvalizacija), dijatermija i terapija kratkih valova. Već je Tesla pokazao da se one mogu upotrebljavati za proizvođenje ozona, za taljenje metala, rafiniranje čelika i u različite druge svrhe.