| |
|
Ivan Meštorvić; kipar rođen 15. 8. 1883. godine
u Vrpolju, a umro 26.1.1962. godine u South Bendu, SAD. Od djetinjstva
rezbari u drvu. S petnaest godina stupa u klesarsku radionu P.
Bilinića u Splitu; ući u Beću kod O. Koniga, a zatim na akademiji.
Pristura Bečkoj Sekcesiji; sa 25 godina postaje čuven u svijetu.
U Parizu dolazi u dodir s A. Bourdelleom i A. Rodinom. Godine
1911, prigodom svjetske izložbe u Rimu, izlaže u paviljonu Srbije
(tematika Vidovdanskog hrama). Inicijator je nacionalno-romantične
grupe jugoslavenskih umjetnika "Medulić". Za vrijeme prvog svjetskog
rata živi u emigraciji, član je jugoslavenskog odbora. Nakon rata
vrača se u domovinu gdje djeluje do početka okupacije 1941. godine,
kada je zatvoren. Emigrira u Italiju i Švicarsku; 1947. godine
prelazi u SAD i postaje profesor kiparstva na sveučilištu u Syracusi,
a 1955. u South Bendu. Izlaže od 1902. godine u Beču , Njemačkoj,
Parizu, Veneciji, Rimu, Španjolskoj, Engleskoj, SAD-u i u domovini.
Njegovo stvaranje obuhvača široku tematiku: npr. povjest, legenda,
spomenike (ciklus Vidovdanski hram, 1907-1912; Domagojevi strijelci,
1917; Grgur Ninski, 1929; Petar Berislavić, 1933; Marko Marulić,
1924; Andrija Medulić; Andrija Kačić-Miošić; Josip Juraj Strossmayer,
1926; Marin Držić, 1958; Juraj Dalmatinac, 1961), biblijske prikaze
(ciklus reljefa u dvoru s prizorima iz života Kristova, večinom
u kapeli na Mejama u Splitu; Mojsije; Anđeo I i II; Blagovjset;
Rođenje; Oplakivanje; Evanđelist Ivan; Evanđelist Luka; Vječno
razapeti; Raspeće; SV. Jeromin; Skidanje s križa), portrete (Moja
majka; Kranjčević; Otac; Luka Botić; Franjo Bulić; Geothe; Bistolfi;
Tomislav Krizman; Autoportret, 1912, i niz drugih portreta), aktove
i grupe (Sječanje 1907; Zdenac Života; Daleki akordi; Čekanje;
Žena kraj mora; Sanjarenje;Vestalka; Eva; Adam; Psiha), spomenike
(Indijanci, 1928, u Chikagu; Spomenik zahvalnosti Francuskoj,
1930, u Beogradu; Carol i Ferdinand Rumunjski, u Bukureštu; skica
za spomenik S. Bolivaru; Povijest Hrvata, 1932, u Beogradu) te
nekoliko arhitektonskih rješenja (muzej obitelji Meštrović u Otavicama;
spomenik Neznanom junaku na avali; mauzolej obitelji Račić u Cavtatu;
umjetnički paviljon, sada muzej narodnme revolucije u Zagrebu;
Njegušev mauzolej na Lovćenu). Velika dinamičnost i izvanredan
skulpturni talent, i u lirskoj i u dramskoj ekspresiji ljudskog
tijela, svrstavaju Meštrovića kao modelatora ljepote među istaknute
ljičnosti svjetske umjetnosti novijeg doba. Najbliža mu je bila
tehnika obrade kamena i mramora ali je mnogo radio i u bronci
i u drvu. Pisao eseje, objavio zbirku pripovjedaka Ludi Mile i
memoarsko djelo Sječanje na političke ljude i događaje.
|
.gif){kind=spacer}
