Životopis inženjera Slavoljuba Eduarda Penkale

Inženjer Slavoljub Eduard Penkala, jedan od najznačajnijih izumitelja s početka 20. stoljeća, rodio se 28. travnja 1871. godine. Nakon mature 28. rujna 1892. i završetka studija na sveučilištima u Beču i Dresdenu, diplomirao je na Kraljevskoj visokoj tehničkoj školi u Dresdenu 25. ožujka 1898. i pisao doktorsku disertaciju s područja organske kemije.
Nakon ženidbe izabrao je Zagreb kao boravište svoje obitelji i nastanio se na današnjem Trgu kralja Tomislava br. 17 (tadašnjem Trgu cara Franje Josipa br. 15). Ovdje je počela njegova blistava karijera. Prihvatio je državnu službu i 14. lipnja 1904. položio službenu prisegu.

Njegov opus obuhvaća od 70 do 80 izuma s područja mehanike, kemije, fizike, aeronautike (zrakoplovstva) itd. Već 1903. godine patentira "Termofor" u Budimpešti, Beču i drugdje. Mađarski patent je nosio broj 29276. Usporedno s time radi na izumima mehaničke olovke i nalivpera. Godine 1906. patentira (24. siječnja 1906.) prvu mehaničku olovku na svijetu; patentni ured Budimpešte broj 36946 i 38353 te Engleske broj 3690/1906 i 183242. Već godine 1907. patentira prvo nalivpero na svijetu sa čvrstom tintom i to 31. svibnja 1907. pod brojem 193717 DRP itd. Patenti su prijavljeni u više od 35 zemalja svijeta. U tom vremenu inženjer S. Penkalastalno povećava proizvodnju i iz svoje radionice na Trgu kralja Tomislava 17, seli u Prašku ulicu br. 3. Sve veća potražnja tržišta povećava proizvodnju i već 1906. počinje suradnja između Edmunda Mostera i inž. Slavoljuba Penkale, koja dovodi do stvaranja poduzeća Penkala-Moster. Zajednički počinju graditi novu tvornicu u današnjoj Branimirovoj ulici, koju 1911. završavaju i stvaraju zajedničko dioničko društvo Penkala-Edmund Moster d.d. Usporedo s tvornicom u Zagrebu drugi član obitelji Moster zajedničkim kapitalom otvara drugu tvornicu u Njemačkoj, u Berlinu Neukolnu.

Penkala olovke i nalivpera izvoze se u više od sedamdeset zemalja svijeta i tvornica od 300 radnika 1911. godine povećava taj broj na 800 radnika: može se reći da je u razdoblju od 1912. do 1926. godine to bila jedna od najvećih tvornica pisaćeg pribora u svijetu.

Usporedo s procvatom tvornice Penkala-Moster d.d., inženjer Slavoljub Penkala intenzivno radi na području aeronautike. Već godine 1907. prijavljuje Kraljevskom patentnom uredu u Budimpešti, ali i drugim zemljama, kao i kod mehaničke olovke i nalivpera, svoje patente, osnove za helikopter pod brojem 47149, za zračni jastuk pod brojem 47374 od 27. prosinca 1909., zatim 10. prosinca 1909. za zrakoplov po brojem 50774 i 50775. Inženjer Penkala ne samo da prijavljuje patente, već izrađuje i zrakoplove po svojim nacrtima i zamislima, koji dovršava 1909. godine i 1910. s njime već leti. Za vrijeme gradnje zrakoplova izgradio je hangar na vojnom vježbalištu u Črnomercu i tako otvara prvu zračnu luku u Hrvatskoj.

Zakon ovih velikih uspjeha, inženjer Slavoljub Penkala i dalje radi na izumima, koje koristi u tvornici Penkala ili ih priprema za osnivanje nove industrije Elevator d.d. za kemijsku industriju. Proizvodnju počinje pod imenom Elevator, Vinovica, proizvodi E:M: Penkala i dr. Proizvodi glasoviti Radium Vinovica, preparat protiv svih vrsta reumatičnih bolova, zatim prve deterđente za pranje rublja (plavilo), pa sredstva za impregnaciju drva, pečatne voskove itd. Od male radionice na početku Tuškanca stvara se nova industrija u Ulici Marije Valerije (poslije Kukovićeva i danas Ulica braće Kavurića) u dvorištu između Gundulićeve i Preradovićeve ulice s nazivom Elevator za kemijsku industriju d.d.

U tim svojim naporima razvoja industrije na području grada Zagreba i čitave Hrvatske, nenadano umire 5. veljače 1922. godine, nakon službenog puta s kojeg se vratio s upalom pluća. I tako je u 51. godini prekinut život jednog velikana stvaralaštva.
Velika je šteta da do sada nisu završena istraživanja njegova cjelokupnog djelovanja na području izumiteljskog rada.

Iz pera Krunoslava Penkale