SARAJEVO, Februar 1984. god.

Od 8 do 19 Februara 1984, Sarajevo je bilo domacin XIV zimskih olimpijskih igara. Bijeli golubovi su pusteni u zrak i vatromet je osvjetlio sarajevsko nebo. Otvorio je svoje kapije i prikazao svijetu svoje dijamante. Ljudi su trcali kroz ulice vicuci od radosti bez straha i patnje. Krscani, muslimani i jevreji su pjevali iste pjesme, zagrljeni, bez rasne i religiozne diskriminacije.

Taj predivni festival mladog sporta, koji je otvorio Mika Spiljak uci ce u historiju, ne samo po mnogobrojnim rekordima, nego po cinjenicama da je u Sarajevu odrzana prva olimpijada na socijalistickom tlu. Tu svecanost je pratilo oko dvije milijarde ljudi u citavom svijetu i po prvi put culi za to cudno Sarajevo.  2,500 sampiona iz citavog svijeta su se skupili na jedno mjesto i, u dobru srcu, borili se za najznacajniju nagradu na svijetu. Ali svak je bio ucesnik te olimpijade, od takmicara, organizatora do svakog gradana Sarajeva koji su doprinjeli apsolutnom uspjehu ove olimpijade. Rekorde nije vazno znati, ali sjecanja na divan grad i divnu olimpijadu su puno vrijednija.

Mnogi vazni ljudi su iskazali svoje odusevljenje sa svojim cestitkama Sarajevu za "najbolju olimpijadu do tada". Cak i poznati glumci kao Kirk Douglas i drugi, direktno su izjavili njihovo zadovoljstvo za nevjerovatnu organizaciju. Sarajevo je primjer pravog i istinitog olimpizma. Nakon mnogo vojnika koji su utabali krvarvi put kroz Sarajevo, stize par stopala koja nose od planine Olimpa i oko citavog svijeta jednu vatru, jednu poruku za jednu rasu, za jedan svijet. Baklja se spusta, pali plamen i salje poruku svijetu da Sarajevo je grad u kome ce mir vladati zauvjek...