Multidisciplinarni projekat SVJETLOST

P S I H O L O G I J A

Rad slijepe ucenice

Anketa u nasoj skoli

U anketi koju smo proveli u nasoj skoli ucenicima smo postavili pitanje: "Sta za vas predstavlja svjetlost?". Evo nekoliko odgovora:

bez svjetlosti ne bismo mogli vidjeti svijet koji nas okruzuje;
svjetlost je sloboda, ljepota zivljenja;
svjetlost cini ljude pozitivnim, tama donosi depresiju, neizvjesnost i tugu;
svjetlost predstavlja nadu u bolju buducnost;
svjetlost nam omogucava da odredjene stvari bolje upoznamo, jer covjek se boji onoga sto ne poznaje dovoljno, kao sto se boji biti u mraku;
sunceva svjetlost budi u nama osjecaj sigurnosti.

Koliko nam svjetlost znaci, mogli smo spoznati u nekoliko proteklih ratnih godina, kada smo zaista zivjeli u tami:

tek kada nesto izgubis, pocnes ga stvarno cijeniti, pa su povremena ukljucenja elektricne struje - svjetlosti - bila jedina radost;
dolazak struje znacio je gledanje moje omiljene TV-emisije, radosnu vijest da cu na peti sprat donijeti vodu liftom, da cu kosu osusiti fenom i da narednih dana ona nece smrditi na dim od sagorjelih cipela, koje su sluzile kao izvor energije;
u ratu je svjetlost imala dvojak smisao: izlaz iz rata, mracnog tunela - zivot i bljesak granate - smrt;
svjetlost svijece cesto je ubijala nadu u pojavu prave svjetlosti;
svjetlost je bila faktor koji je ogranicavao kretanje, izazivao osjecaj straha zbog saznanja da te vide "oni gore sa brda" i da te drze na nisanu;
svjetlost je za mene bila znak da sam jos uvijek ziv, da se jos nesto krece, da zivot nije potpuno stao;
kada svjetlosti nije bilo nigdje oko mene, postojala je u meni kao nada!

Posjeta Centru za slijepu i slabovidnu djecu

Ova anketa nas je navela na razmisljanje o tome koliko nam svjetlost znaci. Da li ste se nekada zapitali kako zive i dozivljavaju stvari oko sebe ljudi koji su rodjeni u "mraku" i koji nikada nece progledati? Kakav je njihov svijet? Mi jesmo.

Nase zanimanje nas je odvelo u Centar za slijepu i slabovidnu djecu u Nedzaricima. Planirali smo provesti najvise jedan sat tamo, ali smo ostali tri. I to nam se ucinilo nedovoljnim za upoznavanje sa zivotom i radom slijepe i slabovidne djece i omladine. Otisli smo s izvjesnom nelagodom, bojeci se susreta sa slijepima i mogucnosti da ih povrijedimo pitanjima koja smo zeljeli postaviti. Ali nije bilo tako. Naucili smo nesto od njih. Naucili smo kako se covjek suocava sa stvarnoscu. Sigurno je da gubitak i ostecenje vida mijenja cijeli tok zivota. Medjutim, fenomen sljepila i slabovidnosti, kao objektivno postojeci defekt, nije vise pretpostavka za potpunu nesposobnost. Moderni sistem rehabilitacije polazi od principa kompenzacije vida vecim razvojem ostalih sposobnosti i predispozicija za razlicite poslove.

Osobine licnosti znacajno utjecu na njihovu fizicku, emocionalnu, socijalnu i profesionalnu adaptaciju. Slijepe i slabovidne osobe se vrlo uspjesno mogu osposobiti za razlicita zanimanja: telefonist, bravar, plasticar, fiziotarapeut…

Brajevo pismo

Kakva je vizija svijeta kod slijepih?

U Centru za slijepe smo doznali da mnogi od njih imaju kombinovane smetnje i razlicite poremecaje: gluhonijemost, autizam i mentalnu zaostalost. Sa takvim osobama je veoma tesko raditi. Na pitanje: "Sta osjecaju slijepi koji su uvijek u tami?", pedagog nam je procitao rad ucenika osmog razreda na temu: "Razmisljanje iz mog ugla".

"... rece: "Pokloni mi crveni karanfil - crveno je simbol ljubavi". Dao sam ti, a ti se naljutila, karanfil je zut - zuto je simbol ljubomore. Plakao sam, jer su moji prsti rekli da je crven. I sta Lorka pjeva o zelenim brdima: ja na brdo - ono crno. I sta mi ovi profesori pune glavu o plavom Jadranu: ja na Jadran, a on crn… I kazes da cemo jednoga dana stati pred maticara…a sta ako pozelis crveni karanfil?!"

Napomenimo da je ovo razmisljanje cetrnaestogodisnjaka.

Ucenica ovog Centra osvojila je II mjesto za slikarski rad na anonimnom konkursu u Nju Delhiju medju 300.000 kandidata.

Sve do sada napisano tjera nas da se upitamo: da li zaista vidimo okom? Mi ne vidimo okom, nego mozgom. Oko je organ i ako se moze napraviti umjetna veza izmedju okoline i mozga koja ce taj signal izvana prenijeti do mozga, tada ce se moci i vidjeti. Za sada se uspjesno rade pomagala za slijepe i slabovidne. Mozda se i za njih u buducnosti nazire svjetlost. Za medicinu je to svakako izazov.