• Obicna i polarizovana svjetlost
• Polarimetrija
• Kolorimetrija
• Fotometrija
• Spektrofotometrija
• Refraktometrija
• Luminiscencija

Obicna i polarizovana svjetlost

Za razliku od Sunceve svjetlosti ili svjetlosti lampe, sa neodredjenim oscilacijama, polarizovana svjetlost sastoji se iz svjetlosnih talasa koji su uredjeni. Proces nastajanja polarizovane svjetlosti naziva se polarizacija. Uredjaj za dobivanje polarizovane svjetlosti je polarizator.

Neki kristali mijenjaju boju kada se osvijetle razlicito polarizovanom svjetloscu.

Polarimetrija

Organski spojevi kod kojih su atomi karbona asimetricni imaju sposobnost da obrcu ravan polarizovane svjetlosti za odredjeni ugao. Prema uglu obrtanja ravni polarizovane svjetlosti odredjujemo kvantitativnu koncentraciju opticki aktivne supstance u rastvoru.

Sprava za odredjivanje koncentracije ovom metodom je polarimetar. Seceri su organske materije koje imaju asimetricne atome karbona, pa tako ovom metodom mozemo odredjivati koncentraciju secera u krvi, mokraci i sl.

Mnoge supstance daju intenzivno obojene rastvore: rastvor kalijum-permanganata (KMnO₄) obojen je ljubicasto, kalijev-dihromat (K₂Cr₂O₇) narandzasto, bakar -sulfat (CuSO₄) plavo. Bezbojne ili slabo obojene supstance daju sa nekim reagensima intenzivno obojene rastvore. Tako su joni trovalentnog zeljeza u vodenom rastvoru obojeni slabo zuto, ali u prisustvu CNS^- jona daju intenzivno crveno obojene rastvore. Kroz obojen rastvor ce prolaziti utoliko manje svjetlosti ukoliko je rastvor koncentrovaniji. Ako smo u stanju da izmjerimo jacinu propustene svjetlosti, mozemo odrediti kolika je koncentracija rastvorene supstance. U tu svrhu sluze razni spektralni aparati koji rasclanjuju elektromagnetno zracenje pomocu opticke prizme ili opticke resetke.

Kolorimetrija

Kolorimetrija je metoda kojom odredjujemo koncentraciju nekog rastvora poredjenjem sa bojom rastvora poznate koncentracije. Aparat kojim se vrse kolorimetrijska mjerenja naziva se kolorimetar.

Shema kolorimetra

1. sijalica; 2. filter; 3. opticka celija; 4. fotosjetljiva celija; 5. mjerac;

Fotometrija

Fotometrija je metoda mjerenja jacine svjetlosti propustene kroz rastvor. Aparat kojim se vrse fotometrijska mjerenja naziva se fotometar. Primjenom fotometrijske metode mjerimo apsorbciju analiziranog rastvora kod odredjene, proizvoljno uzete debljine sloja, tj.boju koju ispitivani rastvor najvise apsborbuje. Pri fotometrijskim mjerenjima potrebno je monohromatsko svijetlo.

Spektrofotometrija

Spektrofotometrija je odredjivanje kolicine apsorbovane svjetlosti. Ovo je posljedica cinjenice da sve supstance imaju karakteristican apsorpcioni spektar u ultraljubicastom, vidljivom i infracrvenom podrucju. Sprava za mjerenje ovom metodom je spektrofotometar.

Shema spektrofotometra

1. izvor svjetlosti; 2. monohromator (bira svjetlost odredjene talasne duzine); 3. kvarcno ogledalo (dijeli zraku svjetlosti na dvije); 4.i 5. kvarcne celije; 6. pretvarac (pretvara svjetlosni signal u elektricni); 7. uporedjivac (uporedjuje dva dobivena elektricna signala); 8. pokazivac rezultata

Refraktometrija

Refraktometrija je metoda odredjivanja koncentracije nekih organskih spojeva mjerenjem indeksa loma rastvora. Zasniva se na cinjenici da je indeks loma rastvora proporcionalan njihovoj koncentraciji. Koristi se za odredjivanje koncentracije masti u mlijeku, alkohola u alkoholnim picima, za odredjivanje cistoce masti i sl. Sprava za mjerenje ovom metodom je refraktometar.

1. okular 2. skala 3. dvostruka prizma sa tekucinom 4. ogledalo

Luminiscencija

Luminiscencija je pojava emitovanja svjetlosti bez povisenja temperature. Kada elektroni u atomima neke materije apsorbuju energiju iz nekog izvora, oni se oslobadjaju viska energije emitujuci svjetlost. Razlicite supstance imaju razlicit spektar luminiscentne svjetlosti, sto se uspjesno koristi u hemijskim analizama.

Svijetlece mase su smjese koje bez povisenja temperature zrace svjetlost. Dijele se na fluorescentne (koje se brzo gase) i fosforescentne (koje svijetle jos neko vrijeme nakon pobudjivanja). Primjenjuju se za izradu svjetlecih boja, plakata. Pogodnim izborom fluorescentne materije mogu se dobiti sve boje vidljive svjetlosti.

U fosforescentne materije spadaju celuloid, ljuska jajeta, slonovaca, parafin. Neke materije postaju fosforescentne kada su izlozene nuklearnom ili ultraljubicastom zracenju, a neke i na obicnoj suncevoj svjetlosti.

Fosforescentna svjetlost se koristi za postizanje specijalnih scenskih efekata, npr. svijetleci zidovi i zavjese.

U medicini se moze uspostaviti dijagnoza na osnovu fosforescentne svjetlosti koju otpusta ljudsko tijelo izlozeno ultraljubicastom zracenju.