 |
U jonosferi, gdje se aurora i desava, cestice Suncevog vjetra se
sudaraju sa cesticama oksigena i nitrogena. Atomi oksigena emituju zelenu i crvenu svjetlost, a atomi nitrogena crvenu svjetlost. Zbog toga su najcesce boje aurore zelena i crvena. |
G E O G R A F I J A
Polarna svjetlost
Polarna svjetlost ili aurora je svjetlosni atmosferski fenomen koji se najcesce vidi u hladnim pojasevima. Aurora se javlja u razlicitim oblicima: luk, niti i trake, korona, aurorini oblaci, aurorin sjaj, zavjese, lepeze i plamenovi. Boje polarne svjetlosti su odredjene gasovima Zemljine atmosfere.
|
U jonosferi, gdje se aurora i desava, cestice Suncevog vjetra se
sudaraju sa cesticama oksigena i nitrogena. Atomi oksigena emituju zelenu i crvenu svjetlost, a atomi nitrogena crvenu svjetlost. Zbog toga su najcesce boje aurore zelena i crvena. |
Sta uzrokuje polarnu svjetlost?
Aktivnoscu Suncevih pjega na Suncevoj povrsini se oslobadjaju cestice, tzv. Suncev vjetar. Dvije stvari, koje ne mozemo vidjeti, okruzuju Zemlju: atmosfera, sastavljena iz nekoliko slojeva gasova, i magnetno polje. Nakon nekoliko dana putovanja kroz svemir, jedan dio cestica Suncevog vjetra dolazi do magnetnog polja Zemlje. Magnetno polje Zemlje uvlaci ove cestice u sebe. One se krecu spiralno duz silnica magnetnog polja prema polovima. U sudarima ovih cestica sa cesticama gasova iz Zemljine atmosfere emituje se energija koju vidimo kao obojenu svjetlost. Sto je Sunceva aktivnost jaca, aurora ce biti veca.
 |
 |
 |
Kako je vidimo?
Pojava pocinje sa fluorescentnim sjajem iznad horizonta. Zatim, jedan iza drugog, slijede lukovi svjetlosti. Ovo je praceno zracima svjetlosti koji se sire u svim pravcima i cine aurorinu koronu. Nakon 10-20 minuta aktivnost se smanjuje i polarna svjetlost se vidi samo u blijedim pulsirajucim plamiccima koji se javljaju i nestaju nakon nekoliko sekundi. Time se ova velika igra svjetlosti zavrsava.
Izvor energije
Kada se polarna svjetlost pojavi na nebu, visoko u Zemljinoj atmosferi dolazi do velikog elektricnog praznjenja. Oslobadja se velika kolicina energije od koje se samo 4% moze vidjeti u vidu svjetlosti. Ostatak energije se izgubi negdje u svemiru. Naucnici nastoje pronaci metode da polarnu svjetlost koriste kao izvor energije u 21. stoljecu.
Polarna svjetlost i legende
Od davnina su postojala razlicita vjerovanja o polarnoj svjetlosti. Na istoku Sjeverne Amerike ljudi su smatrali da polarna svjetlost predstavlja baklje koje su duse, vec nastanjene u raju, palile da bi osvijetlile put pridoslima. U srednjovjekovnoj Evropi smatralo se da je polarna svjetlost dah vojnika koji su poginuli za kralja i zemlju. Nekada su ljudi vremenske prognoze bazirali na polarnoj svjetlosti. Medjutim, tumacenja su bila razlicita. Danas naucnici smatraju da polarna svjetlost utice na proces globalnog zagrijavanja, ali zato treba jos dokaza.
Pomracenja
Pomracenje je pojava privremenog nestanka svjetlosti Sunca ili Mjeseca. Nastaje kad se jedno nebesko tijelo nadje u sjeni drugog ili kada se jedno tijelo nadje izmedju drugog tijela i Sunca.
Pomracenje Mjeseca
Pomracenje nastaje kada Mjesec, na svojoj putanji oko Zemlje, dodje suprotno od Sunca (pun Mjesec ili ustap) i udje u Zemljinu sjenku.
Totalno pomracenje se dogadja kada cijeli Mjesec prodje kroz Zemljinu sjenku. Moze trajati do 1h 40min, a vidljivo je na mracnoj strani Zemlje. Nije stetno posmatrati ovu pojavu.
Djelomicno pomracenje se javlja ako samo dio Mjeseca prodje kroz Zemljinu sjenku. Velicina djelimicnog pomracenja se krece od gotovo potpunog pomracenja, kada je najveci dio mjeseca zamracen, do neznatnog pomracenja, kada je samo mali dio Zemljine sjene vidljiv na Mjesecu. Pri vecini pomracenja Mjesec ne postaje potpuno taman, nego je slabo osvijetljen crvenim svjetlom koje je prelomila Zemljina atmosfera. Druge boje atmosfera rasprsi.
Pomracenja Mjeseca vazna su za ispitivanje sastava gornjih slojeva Zemljine atmosfere.
Pomracenje Sunca
Totalno pomracenje Sunca nastupa kada se Mjesec nadje izmedju Zemlje i Sunca (faza mladjaka), pa djelimicno ili potpuno zakloni Sunce.
Kako se i Mjesec i Zemlja krecu, vrh Mjeseceve sjenke pomjera se po povrsini Zemlje brzinom od 3200 km/h i tako opisuje pojas iz koga se vidi totalno pomracanje – zona totaliteta.
Mjesec se pojavi na zapadnom rubu Sunca i polako se krece preko njega. U trenutku totalnog zamracenja, oko potamnjenog Sunca zapaza se uski crveni prsten iz koga izbijaju protuberanse u vidu plamenih jezika, a oko toga blijedosrebrenasti sjaj korone (Sunceva vanjska atmosfera). Nebo postaje tamnoplavo, a dnevna svjetlost oslabi toliko da se mogu vidjeti sjajne zvijezde i planete. To je jedna od najimpresivnijih slika u prirodi. Nakon nekoliko minuta Sunce se ponovo pojavljuje.
Totalno pomracenje je obicno vidljivo oko 3 minute. Maksimalno moze trajati oko 7,5 minuta, ali se to dogadja vrlo rijetko - jednom u nekoliko hiljada godina.
Ne smije se gledati direktno, jer radijacija steti ocima.
U slucaju kada se Mjesec nalazi u najudaljenijoj tacki svoje putanje u odnosu na Zemlju, njegova sjena ne dopire do Zemlje, vec pada ispred njene površine. Tada se javlja prstenasto pomracenje. Oko crnog Mjesecevog diska vidi se svijetao prsten nezaklonjene Sunceve povrsine.
Prije i poslije totalnog pomracenja Sunca, u trajanju od nekoliko minuta, na Zemlji se javljaju sjenke u obliku traka. Pretpostavlja se da su one posljedica interferencije svjetlosti pri prolasku kroz mjesta razlicite gustine vazduha.
Refrakcija u atmosferi
Refrakcija u atmosferi uzrokovana je prolaskom svjetlosti kroz slojeve zraka razlicite gustoce. To dovodi do loma svjetlosnog zraka. Medjutim, njegova putanja nije izlomljena linija. Zbog toga sto se gustoca mijenja postepeno, putanja svjetlosnog zraka je neprekidna kriva. Ova pojava omogucuje da: