Skorasnji dogadjaji
Pobunjenicke snage u Kongu predstavljaju jakog protivnika Kongoanskoj vladi i snagama mira Ujedinjenih Nacija. Kongo je stalno pod prijetnjom pobunjenika i otcjepljenih vojnih snaga koje su odlucne da se bore protiv vlade i lokalnih neprijatelja. Ove pobunjenicke snage su stacionirane u tri regiona : Sijeverni Kivu, Juzni Kivu i Oreinale. Sve oruzane grupe su doprinjele nasilnim napadima na civile. Dodatno, postoje dokazi koji govore da su napadi na civile bazirani na specificne enticke grupe zbog cega je Kongo jedan od najvaznijih polja rada Mreze Intervencije pri Genocidu.
Pobunjenicka grupa Laurenta Knunde Nacionalni Kongres Odbrane Naroda - NKON (Congress for the Defense of People – CNDP) je vec zauzela teritorije u Istocnom Kongu koje kongoanska vlada i Ujedinjene Nacije nisu uspele da povrate. Nkunda je do sada radio pod izgovorom da njegove akcije zasticuju Tutsi manjinu u Ruandi od Ruandanske Hutu policije. Ruanda, zemlja susjedna Kongu, je ovom pokretu cak pruzala podrsku u proslosti. Posle hapsenja Laurenta Nkunde veoma je vjerovatno da ce novi lider NKON-a biti Bosko Ntaganda. 13. veljace 2009 godine, nacelnik Ujedninjenih Nacija je izjavio da ce uskoro svi izbjegli ljudi moci da se vrate u svoje domove pod uticajem vijesti o hapsenju Nkunde kao i nove vojne kampanje protiv pobunjenickih grupa. Izvjesno je da ce sa ocekivanim raspadon NKON-a neki od iseljenika moci da se vrate u svoje domove u Istocnom Kongu ali buducnost je jos uvek nesigurna.
Iako je Kongoanska vlada i jos preko dvadeset naoruzanih grupa unutar Konga potpisalo mirovni sporazum, 2008. Je oznacila njegov kraj. Dok se koreni problema u Kongu ne jrjese sam konflikt ce nastaviti da postoji. Kongoanskoj vladi je potrebna veca autonomija na njenoj teritoriji kao i ljudska snaga da zastiti svoje civile. Stavise, nesto mora biti uradjeno da se oruzane grupe sprijece od zaradjivanja nelegalnom trgovine prirodnim resursima i sumnjivim alijansama. Kao gorivo ovog konflikta takodjer sluze i bogati mineralni resursi. Cinjenica da se stopa smrtnosti povecava u godinama poslije Drugog Kongoanskog rata govori da je neophodno da internacionalno drustvo uskoci sto prije i pomogne da se situacija u regionu poboljsa.




